Topola

talia d. anna, t. j. boj ne će prestali, dok ja, kći tvoja, ne okusim smrtno oružje. Demosthenes, is, m. [dt)uoaO-lv>;q\ 1) Demos ten, vojvoda atenski, suvremenik Albioijadov. 2) glasoviti govornik atenski. de-moveo, movi, motum, 2. madi, krenuti; odmaći, ukloniti, svrnuti, skinuti, cave oculos a meis oculis quoquam demoveas tuos, Ter.; alqm de loco, hostes gradu; (Tae.) in insulas interdicto igni atque aqua demoti sunt; napose d. de suis possessionibus alqm, protjerati sa posjeda ; i samo d. alqm, lišili koga nade posjeda, istisnuti ga; lp. d. vigilantem consulem de rei publicae praesidio; Pompejus vestri facti praejudicio demotus, sklonjen na uzmicanje; * alqm lucro; d. culpam, odium ab alqo, odvratiti; d. animum loco et certo de statu, smesti, zabuniti. de-mugitus, adj. [partio, od de-mugio] pun rike, jednom Ov. met. 11, 375. de-mulcco, Ictum, 2. (ozgor dolje) gladiti, pogladiti, caput alcui, Ter., dorsum (equis), Liv. demum, adv. [superlativ od prijedloga de] ~«n-pokon“, pokon“, tek, istom, upravo, baš, a stoji a) s drugim pristavima vremena ili uvjeta, nunc demum, sad tek, (Ter.) modo demum, baš sada; tum, j- tune d.; ibi d. (o mjestu i vremenu), ovdje, ondje, onda, istom, upravo ovdje itd. pretkl. pjesn. i pokl.); (arhaist.) igitur d.; * sic, -J- ita d.; * -j- jam d. b) uz is, hic, ille, i druge zamjenice, ističući ono, što se reklo i što treba reći, is, ea, id d.; (Plaut. Verg.) hic, ille d. ; vos d., f ipsa d. o) pokazuje vrijeme ili uvjet, što se iz jednoga ili više drugih osobito ističe, ego novus maritus anno d. quinio et sexagesimo fiam, Ter.; quarta vix d. exponimur hora, Hor.; * his demum exactis; * esse, est d.; (Aurei. Viet.) ex libris cognitum castissimae d. feminae manu moveri posse. de-mnrmuro, 1. izmrmlj at i, carmen, jednom Ov. met. 14, 58. demutatio, onls,/. [demuto] promjena, corruptela ac d. morum, jednom Oie. r. p. 2, 14, 7. de-muto, 1. 1) (pretkl. i kasno) promijeniti, preinačiti, i na gore = kvariti, d. animum de firma fide; mores demutant ingenium tuum; placitum nihil demutari. 2) apsl. razlikovati se, odstupati, Plaut. denarius, ii, m. [deni] 1) (kasno) upr. adj. deset ni. 2) (se. nummus) denar, rimski glavni srebrni novac, isprva 10, onda = 16 asa (oko 40 novčića a. vr.); alcui solvere ad d., u denarima = u rimskim novcima ili vrednoti. de-narro, 1. ispripbvidjeti, alcui alqd, Ter., alcui, ut kao, Hor.

de-naso, i. [de-nasus] odg r isti nos, os alcui, jednom Plaut. Capt. 3,4, 72. dč-uato, 1. plivati (niz ■■■■), jednom Hor. carm. 3,7, 28. de-uggo, 1. 1) sasvim poricati, tajiti, apsl.; u Plaut. s aoo. o. inf., u Tao. d. objecta. 2) odbiti, zahvatiti, alcui alqd; -j- alcui natura sua ingenium oratorium d. ; * s dva aoo.; s inf., Ter. Hor.; * s nom. c. inf; s aco. o. inf., Ter.; s quominus. Cael, u Oie.; -j- aviae secretum petenti denegavit; potest mihi denegare occupatio tua, Cio.; posve apsl., Ter. deni, ae, a, adj. num. distr. u pl. [decem] 1) po deset, uxores habent deni inter se communes; adduxerunt denos ad colloquium. 2) * s adv. multipl. (po) deset, bis d., ter d. t. j. 2 X 10, 3 X 10. denicalis, adj. [de-nex] mrtvački, feriae d., svetkovina, kojom se obitelj čistila na čast pokojniku. denique, adv. [mjesto * dene-que; * dene od de, kaošto pone pored post, superne pored, super] 1) završuje nabrajanje, napokon, najpo slije, kadšto slijedi jošte iza njega jače postremo. 2) na posljetku, napokon, najpo slije, naznačuje posljedak predidućega, omnia haec nunc verba huc redeunt denique, Ter.; tum denique, quam hoc late pateat, intelleges; i napose, ako se najzad nešto kaže, što se svakako uzima kao vjerojatno, aut d., ili napokon, ili svakako, ili barem, Caes. b. G. 2,33,2.; vel d., Hor.; također kod stvari, za koje se isprva mislilo, da će im drugi rezultat biti, napokon ipak, i u ironiji, u očitovanju zlovolje, najpo slije. 3) prelazeći na općenit pojam, u kojem se predidući pojam sadržava: uopće, da, qui non civium, non denique hominum numero essent; aut denique, ili uopće, Ter.; kod pojačavanja, da i, dapače, što više, Cio. Verr. 5, 27, 69.; de hercle, da, boga mi, Ter. 4) da se govor, napomenuvši više pojedinih stvari, opsežnijim sudom završi; uopće, ukratko, jednom riječi, (Just. 9, 14, i) po tome. 5) kadšto gotovo = demum, multo denique die, tek kad je visoko odskočilo sunce; to to denique emenso spatio; nunc, tum denique, baš (upravo) sada, onda. de-nomino, 1. nazvati, imenov ati, * Lamias hine = ab Lamo. de-normo, 1. [norma] učiniti nepravilnim, nagrđivati, agellum, jednom Hor. sat. 2,6, 9. de-noto, 1. zabitježiti, pokazati, nišaniti na koga, res similes quas non habeat denotatas, kojih po nikakvu jošte znaku nije razlučio ; uno nuntio atque una significatione

293

Demosthenes—denoto