Topola

literarum cives Rom. necandos trucidandosque d.; haud dubie Icilios denotante senatu; -j- denotandis palloribus; -j- d. ut mollem et effeminatum ; -j- napose : o bruziti, izgrditi, žigo sati, alqm omni probro. dens, tis, m. 1) zuh, d. adversi , prednjaci; dens eburneus, * d. Indus, * Libicus. * Numida = slonova kost; * d. niger; * novus; * dentes exacuit sus; albis dentibus deridere v. albus; u prilici, * zub vrem&ha; zavist, non illo inimico, sed hoc maledico dente carpunt; * invidus; * lividus; * laedere vivos et injusto carpere dente solet; * o ljutom rugu, atro dente alqm petere, mordaciorem improbo d. appetere; dente Theonino circumrodi. 2) stvari nalik na zuh; zubac, šiljak, rogalj i si., * perpetui dentes (serrae), * d. ancorae; * insecti d., žensko brdo (za tkanje), densus d., gust češalj, *d. vomeris; * curvus; *d. uncus, trnbkop, * Saturni, Saturnov srp; * fixus d., otpirač, udešeni ključ. dense, adv. [densus] (rijetko) često. denseo, 2. [densus] zguštavati, densentur, tenebrae, densetur (gustim oblacima zdstirati) caelum; napose u pas. nag u sto se postaviti, totis agmina densentur campis. 2) jedno za drugim često činiti, * d. hastilia, često jedno za drugim bacati, * densentur funera, nagomilavaju se; -[- d. ictus, što češće udarati. denso, atum, 1. |dcnsus] zgustiti, zbiti, ndgusio staviti, poredati, d. rara, catervas, Verg., ordines, d. scuta super capita, Liv. deusus, adj. s komp. i sup. 1) gust, čest, densior silva; -j- densissima flamma, * densissimus imber, * densus aer; * d. litus, pjeskovit; * d. alqua re, gusto pokriven, pun, corpora setis, capqt caesarie; o piscu i izrazu: zbijen, jedar, (Quint.) Euripides d. sententiis, obilat mislim, d. Thucydides, tanta is in eo, tam densa omnia. 2) o čestima, od kojih sastoji cjelina, a) tik do Čega, gust, čest, zbijen, stisnut, densissima castra; * d. foramina; * frutices; * hostes, b) * u vremenu: čest, ne prč stan, plagae; amores; Aquilo; increpuit densis alis. dentalia, ium, n. [dens] pldz (u pluga), Verg. dentatus, adj. [dens] 1) zubat, serrula. 2) zubom uglađen, charta. dentifrangibulus, i, m. [deus i frango] u šali, razbizub, Plaut., dentifrangibulum, i, n. Ibmizub, u šali pesnica, Plaut. dentilegus, adj. [densi lego] kupizub, (u šali, koji izbij en e zube kupi), jednom Plaut. Capt. 4,2, 18.

dentio, 4. [dens] upr. zube dobivati, u sali ne mihi dentes dentiant (od glada) zubi ne ozube, Plaut. (da se ne okote). dd-nubo, nupsi, nuptum, udati se, -(- in domum alcjs; * in thalamos. de-nudo, 1. 1) otkriti, zagaliti, denudari a pectore; -j- matres famihas. 2) tp. a) otkriti, kazati, consilium suum alcui. b) svući, oderali, cives Romanos, Lentulus u Cio. ep.; tp. spoliare et d. denuntiatio onls, f. [denuntio] navješ Šivanje, objava, s gen. obj. i subj., victoriae, belli, periculi; significatio et quasi d, calamitatum; d. testimonii, poziv na svjedočenje; d. Catilinae = zapovijed, poziv ; •{- accusatorum denuntiationes. denuntio (denuncio), 1. 1) navijestiti, objaviti, obznđniti, proglasiti oglas, zapovijed, zabranu, prijetnju i si., d. proscriptionem, caedem, direptionem, bellum, bellum d. ante et indicere, alcui mortem, periculum, inimicitias, judicium; d. propinquam Achili mortem; * Celaeno tristes iras obscoenamque famem; plus attulisti quam tibi erat a nobis attributum ac d., željelo se, tražilo se; s aco. c. inf., s qunest. indir.; s ut, ne, sa samim konj., volitat (Clodius), furit, multis d.; apsl, 2) Napose a) o čudesnim pojavima, zlamenjima i sl., quibus portentis magna populo Rom. bella perniciosaeque seditiones denuntiabantur, oglasivalo se; (Eutr.) denuntiata mors ejus per crinitam stellam; * caeruleus (color Aurorae) pluviam denuntiat, Igneus euros, navješćuje, sluti na Ud. b) odr editi, zapovidjeti, naložiti, s ut, j s inf., d. veteranis, Brut. et Cass. u Cio. ep.; -J- iter ad novum imperatorem; o počinjenim, javiti, s aoc. e. inf. Liv. 22, 49, 3. o) kao sudbeni t. t. o tužitelju, d. alcui testimonium, također testibus d . i u svezi riječi apsl., iskali svjedočanstvo, pozivati na svjedočenje, prij aviti, da će se civilna (građanska) parnica podići protiv koga, de isto fundo Caecinae; s aoo. c. inf. (usuprot d. litem naprosto komu parnicu oglasiti, Aurei. Viet.); d. in judicium, od svjedoka, od prijatelja tražiti, da u urečeno vrijeme na sud, dođu kao pomoćnici (advocati) (nasuprot judici d., javiti sucu, da se od tužbe odustaje). denuo, adv. [de-novo] iznova (ponajv. u razgovoru), 1) nešto porušeno pograditi = de integro. 2) o stvari ponovljenoj = rursus, iterum, jošte jedanput, opet, dixi equidem sed dicam d; recita d.; f rursus d. 3) u opreci : opeta, aperi continuo operito d., pak opet zatvori, Plaut. * Deois, idis, f. [Ajjaitg] Deoja, Deo i da, kći božice Deo (drf = Ceres), t. j. Proserpina

294

dens—Deois