Topola

a hirno se na OBnovu senatus konzuUa. Diktatoru pripadala su 24 iikiora obiju konzula, ali sama služba trajala je samo G mjeseci. Magistra equitum imenovao je sebi sam. Cesto su se za osobite zadaće, što su ih nekoć kraljevi vršili, imenovali diktatori, pa im je zato pripadao jednak imperium. Tako n. pr., da udari u hramu na Kapitalu „čavao godišnjak“ (d. clavi figendi causa Liv.), da oglasi „Latinski praznik“ (d. instaurandis feriis Latinis, zato i d. Latinus zvan, Liv.), da vodi igre (ludorum faciendorum causa), da senat bira (senatui legendo) itd. Ovala diktatori vijesu imali potpun imperium te su položili čast, kako su svršili zadaću svoju. Diktatwra je 501. (J. Lartius) osnovana, te je bila sve do 856. god. patricijski magistrat (C. Mar čije Ruiit bio je prvi plebejski diktator). Poslije punskih ratova prestala je ta služba, Sula i Cezar uoiniše se dictatores perpetui. Po Cezarovoj smrti je Antonije god. 44. diktaturu ukinuo osobitim zakonom. dictatorius, adj. [dictator] diktatorski, diktatorov, juvenis d., sin d. dictatrix, icis,/, [dictator] diktatorica, u Sali jednom Plani. Pers. 5, i, 18. dictatura, a e, /. [dictator] 1) diktatura, diktator stvo, dictaturam gerere , diktator ovali; (Tac.) dictaturae ad tempus sumebantur, consulatum et dictaturas inire. 2) kazivanje u pero, diktovanje (sr. dictata) Suet. Caes. 77. Dicte, es, f. [JlxTrj\ Dikta , gora na Kreti. Odatle * -taeus, adj. = kretski; rex D. = Minos ili = Jupiter. dictio, onis, /. [2. dico] 1) kazivanje, izgovaranje, sententiae; (Ter.) d. testimonii, svjedočenje; d. multae, odredba globe, d. causae, obrana; proroŠtvo, jednom Liv. 8, 24, 2., razgovor, jednom Tac. dial. 2, 2. 2) govorenje govora, govor, dictioni operam dare; dictiones subitae, s mjesta, bez priprave. 3) (rijetko) način govorenja, dikcija. dictito, 1. [frequent. od 2. dico] opetovano kazivati, govoriti, tvrditi, alqd; ut dictitabat; s acc. c. inf; * alqm sanum recteque valentem ; -f- puellas pueras sicut et pueros puellos, nazivati, imenovati; vulgus tyrannum (eum) non ferendum d. ; -]- Octaviam sterilem, kazivati jza nju, daje itd.; napose causas d., često parnice voditi, jednom Cio. de or. 2, 18, 56. dicto, 1. [2. dico] kazivati, govoriti, * nomina. Napose: kazivati u pero, diktovati, tironi alqd, epistolam; (Hor. Suet.) versus; (Hor.) carmina Livi; (Hor.) dictantis (diktujnćega vjerovnika), quod etc. ; partio, kao snpst. dictata, orum, n. što učitelj učenicima

kazuje u pero, da na pamet nauče: lekcije, pravila, poučke, quasi cl. decantare; d.reddere magistro (Hor.); ediscere, * recinere, dictum, i, n. [partio, od 2. dico] riječi, očitovanje, d. ridiculum; superbe, facere d.. nullum meum d. (op. factum); quod d.; dicta testium (svjedočanstvo); dicta Jocosa, Liv. : * dicta tristia, tužbe, jadanje, * non falsa; mutua d. reddere, Liv.; haec übi dicta dedit, rekao je, Verg. Liv.; * dicta = libri; dicta factaque, facta dictaque alejs, cijelo ponašanje, Tac.ann. 2, 53. Napose a) prirječje, riječ, d. Catonis, * proročanstvo, dicta tristia, b) dosje tak, •zgodna riječ, bonmot, d. arcessitum, iz daleka tražena; dicta dicere in alqm. c) propis, zapovij ed, dicto parere, dicto audientem esse, * dicta peragere, d) (rijetko) zadana riječ, obećanje, Nep. Milt. 2, 5. e) izraz, izbor riječi, Enn. u Cio. Brut. 18, 71. dictus, ni. [2. dico] govor, dictum dictui referre, jednom Aurei. Viet. epit. 14, 7. Dictynna, ae, f. [Aixrvina] Diktina, pridjev Artemidin kao božice lova. Odatle Dictynneum, i, n. Diktinej, hram Artemidin kod Sparte. 1. DTdo, us, ili onis, f. Didona, utemeljiteljica grada Kartage i kraljica ondje. 2. * dido, dididi, diditum, 8. [dis-do] razdati, razdijeliti, munia; fama didita per populos, rumor diditur, raznosi se. dl-duco, duxi, ductum, 3.1) razvući, rastegnuti, razapeti, rastvoriti, otvoriti, digitos; * risu rictum auditoris; -j- os (sc. alcui); -j- labra ; * terram circa capita, prekopati. Napose (silom) rastaviti, razlučiti, alqm ab alquo; * complexus, * amantes; -j- matrimonium, razrezati; -j- hostem, razbiti ; * diductosque jugo cogit aheneo ; tp. animus varietate rerum diductus, rastresen ; f diduci in curas animo. 2) podijeliti, assem in partes centum, Hor. Napose: vojsku, brodove razdijeliti, razviti, rascjepkati, naves, milites. manum hostium; -}- ordines; tp. oratio rivis diducta est, non fontibus, dijeli se na pojedine potoke, ne na vrela, t. j. čini ipak cjelinu; vastius diducuntur verba, odviše se u izgo voru otežu. Didymeon, i, n. \/hSvpoov\ Didimej, svetište Apolonovo kod ~Didyraa“ blizu Mileta, jednom Curt. 7, 5. diecula, ae,/. [dem. od dies] danak. dierectus, adj. [od his-erigo] pet, o udarenima na križ; kao psovka: bbješenjak, gotovo santo sa abi (i, recede) hinc dierectus ili -te, -ta, idi do bijesa, Plaut. dies, ei, (stari oblik gen. i dat. die, Sali. Verg.. dii, Verg.) ni. i [no samo u sing. i u najboljih prozaika samo u značenju. 2) i 3)] f vidjelo 1) dan, postero d,. tres d. continui; d. festus

308

dictatorius—dies