Topola

stili; multum de cupiditate; d. occasionem, tempus, facultatem alcjs rei, propustiti ; * fugam; omnem spem; * curam; quam (vitam) ue alieno arbitrio dimitteret, Nep. Hannib. 12, 5.; iracundiam suam rei publicae (radi države); (Tno.) d. alcui tributum, otpustiti. dl-moveo, movi, motum, 2. 1) razmaci , rastvorili, razdijeliti, rastaviti, - j- parietes, i* plagulas lecticae; * corticem, oguliti; * terram aratro, preorati; * aera; * auras; * aquam corpore, razdvojiti ; * rubum, verati se; * cinerem, raspretaU, rauca ora talibus sonis, otvoriti, * obstantes propinquos, proturati se kroz . . ~ (Tao.) turbam. 2) odmaći, rastjerati, r azagnati, ukloniti , odvratiti, * d. polo umbram; * gaudentem patrios findere sarculo agros nunquam dimoveas sc. ab iis; * faciem lintre, odvratiti; (Tao.) dimotis omnibus; tp. otv ratiti, otp a diti, spes societatis d. equites a plebe, terror fide socios. Dindymus, i, m. i * -ma, orum, n. [AMvpoq, Dindim, gora u Frigiji, božici Cibeli sveta. Odatle* Dindymene, es,/, [r) pr/zriQ AivdvPP' '/J = Cybele. dinumeratio, onis, f. [dinumero] nabrajanje; kao govornička figura = digestio, dl-nilmero, 1. nabrojiti , odbrojiti, platiti, pecuniam alcui, Ter.; stellas, * tempora. Dio(-on), onis, m. [A(u>v ] 1) Dijon, svak starijemu Dijoniziju, kralju svrdkuskomu, učenik Pla'onov. 2) akademički filozof. 3) nekaki stoik. 4) Dio Halaesinus, diobolaris, adj. [ihuipolor] dvogroŠićarica, koja se za dva obola prodaje, Plaut. Diochares, is, m. Dijohar, slobodnjak Cezarov. Odatle -charlnus, adj. Dijoharov. Diocletianus, i, m. Dijoklecijan, car rimski od g. 284—305. poslije Is., koje je godine položio čast carsku, Aurel. Vikt. Eutr. Diodotus, i, m. [Amčoxog\ Dij odo t, stoički filozof, učitelj Oiceronov. dioecesis, is, /. [<hoCxipi.g] dijeceza, kotar u provinciji pridružen pod jednim namjesnikom. dioecetes, ae, m. [diooujrjjf] dijecet, upravitelj kraljevskih dohodaka,financijalni ravnatelj. Diogenes, is, m. [Aioyćvri;\ 1) Dijogen, filozof jonske škole. 2) stoički filozof kao poslanik uz Karneada i Kritolaja u Rimu god. 155. pr. Is. 3) poznati cinički filozof, suvremenik Aleksandra Velikoga. 4) prijatelj M. Ćelija Ruja. Diomedes, is, m. [Aiogi] đV/f] Dijomed, sin Tideja, kralja etolskoga, jedan od junaka grčkih pod Trojom; poslije razora Troje preselio se

u Apuliju, te je utemeljio ondje grad ~A rpi“. Odatle Diomedis campus u Apuliji kod, Kane. :,i Diomedis urbs = Arpi; * Diomedeus, adj. Dijomedov. Dion, v. Dio. Dione, es, / [diu ivrj] 1) Dijona, kći Oceanova i Tetidina, mati božice Venere. 2) * Venus. Odatle * -naeus, adj. Dijonin, mater = Venera (Venus); Caesar D., Dijonić (kao potomak Enej e, sina Venerina ); antrum D., Veneri sveta. Dionysius, ii, m. [dtovvaLog] 1) Dijonizije, ime dviju vladara u Sirakuzi, stariji i mladi D. 2) D. Heracleotes, iz Herakteje, učenik Zenonov, najprije sljedbenik stoičke, a kasnije Epikurove filozofije. 3) D. Magnes iz Magnezije, azijski retor (učitelj govorništva), suvremenik Cicer onov. 4) učen rob Cicer onov. 5) slobodnjak Atikov. 6) vješt glazbenik u Tebi. 7) ime robu u Hor. Dionysus, i, m. [Ai6vvaog]= Bacchus. Dijo niz, Odatle -sius, adj. Dijonizov; Dionysia, orum, n. supst. Dijonizovo, svetkoinna Dijonizova, Plkut. Ter. Dioscuri, orum, m. [/hog x.ovnoi\ Dijoškuri. Castor i Pollux, jednom Cic. n. d. 3, 20, 28. diota, ae, /. [ihukij] dij ota, ~dvouška“ posuda za vino s dvije ručice, jednom Hor. oarm. 1,9, 8. DTpiiTlus, i, m. [JupUog] 1) Difil, pisao grčkih komedija iz Sinope, za kojim se povedoše Plaut i Terenoije. 2) graditelj u Rimu. diploma, atis, n. pf inhaga, „dvostruko“,„presamićeno“] 1) diplom, službeno preporučeno pismo, izdano od senata onima, koji su putovali u provinciju. 2) (Suet.) od najvišega magistrata (činovnika) izdano pismo, kojim se komu što dopušta ili kakova blagodat podjeljuje, isprava, povelja, diploma. Dipylon, i, n. [Ainvlov] Dipil, u Ateni dvostruka vrata, kroz koja se išlo u Akademiju, = triazijska vrata na Keramiku. * Dirce, es, f. [ACnxri\ Dirka 1) žena Lika, kralja tebanskoga, pretvorena u vrelo istoga imena. 2) vrelo kod Tebe. Odatle * -eaens, adj. = tebanski, beotski, cygnus D. = Pindarus. directe, adv. s komp. [directus] I) upravo, na pravac, directius gubernare; directe ad perpendiculum, okomice, perpendikula/mo. 2) tp. upravo, izrijekom ,, na sva u, st a, dicere. directo, adv. upravo, na pravac, d. transversae trabes, pravim kutovima upoprijeko. directus, adj. [partic. od dirigo] prav, upravan, o horizontalnom kao i o vertikalnom smjeru = okomit, uspravan, strmenit, trabes; directa materia injecta, po dužini po-

314

dimoveo —directus