Topola

ab alqa re; inter se; s dat. ili abi.; id quod haud d.; * causa latendi d., prijeporan je; impers. discrepat, ne slažemo se, prijeporno je, ima protivurjeoja, d. de latore legis; non haud d., quin; illud haudquaquam d., s acc. c. inf; j- s quaest. indir.; d. inter scriptores rerum. di-scrlbo, scripsi, scriptum, 3. „raspisati“, odatle: odrediti, doznačiti, argentum discripsi illis quibus debui, Ter.; magnam vim frumenti aediles curules quaternis aeria vicatim populo discripserunt, Liv. 30, 26, 6. discrimen, inis, n. [discerno] 1) pregrada, razdvoj; razmak, rastup, duo maria pertenui discrimine separantur; -{- agminum; * d. comae, razdjelak, * parvum leti d., * parva leti d., zaltlon od ... * discrimina costis dare (o rtenioi) rebra dijeliti; * septem discrimina vocum, sedam intervala glasova = sedmoglasna, Ura od sedam žica. 2) tp. razlika, omni discrimine remoto; in vulgo non est d., razlikovanje, t.j.puk ne zna razlikovati ; omisso sui alienique d., -j- d. inter; * tenues parvi discriminis umbrae, slabo se razlikujući. 8) odlučni čas, prekret, kriza, odluka, riješenje; odatle: pogibao, in discrimine esse, versari, odlučivati se, rješavati se; (Liv.) d. facere, dare; (Liv.) haud in magno ponere discrimine, ne držati što baš za znamenito; (Gurt.) nunquam in d. venit (nije se odlučilo, istraživalo), an; res est in summo d.; dare, committere rem in d., staviti na kocku ; ipsum d. periculi; in tanto d. periculi; periculum discrimenque; ad ipsum discrimen ejus temporis; -j- ultimo rerum discrimine; * discrimina dare; * per tot discrimina rerum; alqm in discrimen capitis adducere; salus in summum discrimen ac periculum vocatur; (Liv.) in discrimine est (vrlo j e rad znati) nunc humanum omne genus, utrum an etc.; čim se odlučuje, dokaz, discrimine aperto, 00. met. 1, 222. discrimino, 1. [discrimen] (rijetko) razlučivati, lučiti, dijeliti, razdijeliti, Etruriam; vigiliarum somnique nec die nec nocte discriminata tempora, discriptio, onis, f. [discribo] razdioba, razredenje, civitatis, jednom Cio. p. Sest. 65, 137. dis-crucio, 1. mučiti, kinjiti, discruciatus; napose discruciari, namučiti se, ginuti, amore; s animi (u srcu), Com. dlseiimho, cubui, cubitum, 3. [dis-cubo] leći; a) o mnogo njih: f polijegali, pbsjedati za stol, discumbitur, b) leći spavati; (Plaut.) ire discubitum, ići spavati. dis-cilpio, 8. silno željeti, žudjeti, s inf., Plaut. Cael, u Cio. ep.

dls-ciirro, curri rijetko cucurri, cursum, 3. rastrkati se, optrčavati, jahati, voziti se amo tamo, razbjeći se, raspršati se, napose kao vojn. t. JL d. in muris ; circa vias ; ad arma, ad portas, ad rapiendas virgines; in cornua (lAv.), in cornu (Ourt.), podijeliti se; * per silvas; * Nilus d. (dijeli se) in septem ora; f fama tota urbe, razglasi se; * mens utroque. discursus, us, m. [discurro] r a strka, optrkivanje, militum; f magno clamore discursuque; i o brodu; f ignei spiritus d., vozikanje naokolo. discus, i, m. [JYazof] disk, kolut od kovine ili od kamena, kojim su se metali. discutio, cussi, cussum, 3. [dis-quatio] 1) razbiti, razlupaii, columnam, murum latericium; tabulationem telis; * jubas capiti. 2) r cistj er ati, razagnati, razgoniti, razpršati, rd sijati, coetus, concilium; ea quae obscurant; nebulft sole discussa; * sol pallentes d. umbras; * ut primum discussae umbrae; discussa nive, uklonivši snijeg, Caes. b. Cr. 7,3, 6. buduQi da je snijeg okopnio. 8) tp. suzbiti, razvrći, osujetiti, ukloniti, ukinuti, periculum; dadem; rem totam; * somnum; f soporem; f ebrietatem; f tempestatem serenitate; -{• otii vitia negotio; j- gliscentem in dies famam fors discussit; -J- destinata, osujetiti. diserte i (pretkl.) -tim, adv. sa sup. [disertus] 1) uređeno, razg ovijetno , rječito (sr. disertus). 2) jasno, tačno, naročito. disertus, adj. s kamp. i sup. [dissero] 1) uređen, rječit, (ne upr. rječit u potpunu sm. riječi; sr. eloquens, facundus), eum statuebam disertum, qui posset satis acute atque dilucide apud mediocres homines ex communi quadam opinione dicere; disertus esse possem (mogao bih pokazati dijalektičku vještinu svoju), si contra ista dicerem; disertissimum cognovi avum tuum, at te etiam apertiorem in dicendo; (Ter.) callidum et d. credidi hominem; * također vješt, okretan u čem, leporum d. ac facetiarum; supst. diserti, orum, m. govornici. 2) pren. o govom samom, dobro uređen, razgovijetan, jasan, tačan, oratio; historia; epistola; literae. disjectus, adj. [partic. od disjicio] raštrkan, razbacan, rasijan, manus; urbs vasta et disjecta spatio, na daleko prostiruoi se; -j- aedificia; (Tao.) disjectas inter arenas živi pijesak; * d. membra poetae; supst. disjecti, raštrkano stanujući. disjicio (u oblicima praesentis i disicio i dissic.), jeci, jectum, 3. [dis-jacio] 1) razbacati, rastjerati, razagnati, razbiti, raspršati,

318

dlscrib o—disj icio