Topola

sessiones, reliquias rei publicae, razasuti, r a steći; d. rem publicam, i rasipanjem državnoga dobra i cijepanjem države na stranice. 2) tp. a) discordiam, sijati; bellum passim dissipatum; d. sermonem, famam, širiti, raznosili. b) * Euius dissipat curas, razbijati, goniti. dissociabilis adj. [dissocio] neudružlj iv, nespojiv, res, Tnc.; u Hor. Od. 1, B, 22. Oceanus nedočekljiv, negostoljuban. dissociatio, onis, f. [dissocio] rdzdvoj, rastanak (s kim), Tao. ann. 16, 34. dis-socio, 1. upr. razdruiiti, 1) * o prostoru: lučiti, rastaviti, dijeliti, ni (montes) dissocientur opaca valle; dissociata locis concordi pace ligavit. 2) po mišljenju: raz družiti, odijeliti, razdvojiti, otuđiti, homines dissociatos (ne u društvu živuće) jucundissimo inter se sermonis vinculo colligare; dissociatis animis civium; morum dissimilitudo dissociat amicitias; d. disertos a doctis, -j- legionem a legione; •{• d. causam suam, okaniti se saveza. dissolubilis, adj. [dissolvo] (rijetko) r azrj ešiv, rastavljiv. dissolute, adv. [dissolutus] 1) bez veznika, razrezano, dicere. 2)bez energije, lakoumno, nesmotreno. dissolutio, onis, /. [dissolvo] 1) raspadanje > d. naturae = smrt; (Tao.) d. navigii, rasap. 2) tp. a) ukinuće, legum, judiciorum, -}- imperii. h) pobij anj e, criminum, o) ii retorici: izostavljan je veznika, disolucij a. d) nedostatak energije, lakoumno st, remissio animi ac d. dissolutus, adj. s komp. i sup. [partio, od dissolvo] 1) razdriješen, razvezdn,Tiexigmm, rasahao; o govoru: nevezan, alterum genus orationis est nimis d., aut d. aut fluens oratio; iis haec apta sint, nobis dissoluta, ne držeći se nikakva pravila; odatle supst. dissolutum, i, n. = aovvši xov (izbstavljanje veznika). 2) nemaran, nehajan, indolentan, tam dissoluto animo est; ravnodušan, lakouman, razuzdan, neva Ij ao, filius ; in re familiari ; dissolutissimus hominum; est dissoluti s inf.; liberalitatis dissolutior; * mores, dls-solro, solvi, solutum. 3. upr. razdriješit i, 1) r a staviti, rastvoriti, rasplesti, scopas, clipeum; * navem, razglobiti; i * pas.; dissolutis ( Išćašena ) membris insistere non potuit; orationem; * versum d. 2) tp. a) ukinuti, prekinuti, uništiti razmetnuti, rastaviti, amicitiam, societatem ; severitatem; leges, interdictum; regiam potestatem; senectus plerosque dissolvit, mors cuncta mala; * frigus, üblažiti, b) pobiti, dolcazima tvrdnju, interrogationes, Erucii crimina; utrumque dis-

solvitur, i jedno i drugo dade se pohiti, c) odriješiti, osloboditi, a) upr. (possessionum) amore adducti dissolvi nullo modo possunt, ne mogu, da se riješe dugova, fi) riješiti se poslova i si., dissolvi me, riješio sam se, gotov sam, dissolve jam me, otpravi me, Com.; slično tomu d. (se. se) pro sua parte u Cio., pogoditi se. y) izmiriti, platiti, aes alienum, nomen; omne quod debuit; pecuniam publicam ulli civitati, pecuniam pro rebus. dls-sonus, adj. 1) r aznoglasan, neskladan, clamor. 2) tp. ne sudarajući se, neskladan, različit, voces; adeo nihil apud Latinos d. ab Eomana re praeter animos erat; gentes d. sermone et moribus, dissors, tis, nezaj ednički , tuđ, ab omni milite dissors gloria, Ov. dis-suadeo, suasi, suasum, 2. odvraćati od, govoriti protiv, legem; pacem; de captivis redimendis; pas. i acc. c. inf.; apsl. dissuasio, onis,/. [dissuadeo] odvraćanje od, legis. dissuasor, oris, m. [dissuadeo] odvraćatelj, pobijao, legis, rogationis, dls-suarior, dep. 1. izljubiti , oculos alcjs, jednom Q. Cio. u Oie. fam. 16, 27, 2. * dissulto, 1 . [intenz. od dissilio] raspuknuti se, pucati. dls-suo, utum, 3. upr. rasili, 1) * raspucati, sinum. 2) tp. d. ami citas, polagano razvrći. dissupo, v. dissipo. dis-taedet, 2. impers. (Cotti.) veoma me mrzi, mrsko mi je, d. me tui, cum illo loqui. distantia, a e,f. [disto] razmak; tanta est inter eos morum studiorumque d., razlika, Cio Lael. 20, 74. dls-tendo, tendi, tentum, (rjeđe sum) 8. 1) razapeti, razmaći, širiti, alqm in currus, pružiti; aciem, raširiti; * brachia. Odatle * napuniti, natrpati, ventrem horrea; cellas nectare, übera cytiso. 2) razdij eliti, kao t. t. razmaći, na više mjesta zabaviti, ne dati, da se skupe, copias hostium, hostes ab apertiore loco; tp. razdijeliti, razdsiiti, raspršati, velut in duo pariter bella distenderant curas hominum; d. ea res animos Samnitium, čini ih nepostojanim, kolebati se. 1. * distentus, adj. s komp. [partio, od distendo] napet = pun puncat, distentae lacte capellae; distentius über. 2. distentus, adj. sa sup. [partio, od distineo] mnogo zabavljen, tot tantisque negotiis; te distentissimum esse qua de Buthrotiis, qua de Bruto.

322

dissociabilis—distentus