Topola

dis-termuio, 1. razmeđiti, dijeliti, * intervallum d. unum binas stellas; f quod (flumen) Dahas Ariosque d. distlelion, (-um), i, n. [d'Con/ov] distih, dva stiha t. j. hexameter i pentameter, dv o vrsti oa, Suet. di-stlmulo, 1. spiskati, bona, rasuti, jednom Plaut. Bacah. 1,1, 30. distincte, adv. [distinctus] 1) btržito, razgovijetno i tačno, dicere; neque d. neque distribute neque eleganter neque ornate scribere. 2) kiceno, ut verborum istorum junctio varie distincte considat; d. dicere, distinctio, onis, / [distinguo] 1) razlikovanje, harum rerum d. est facilis; justorum injustorum que; u retorici, a) por ab a iste riječi na izmjenu u različitim padežima itd. b) stanica u govoru, pauza. 2) razlika, razlionost, causarum d. et dissimilitudo; quae d. sit inter ea quae gignantur, et inter ea quae sint semper eadem. 3) sjaj, ures, krasota, solis, lunae siderum que omnium d., varietas, pulchritudo. 1. distinctus, us, m. [distinguo] (rijetko) = distinctio 3) d. pennarum, raznobojno perje, Tao. ann. 6, 28. 2. distinctus, adj. s komp. [partic. od distinguo] 1) rhzluoen, različit, habere d. gradus dignitatis; urbs delubris d. spatiisque communibus; Romana acies distinctior, različitija ; vitae genus. 2) urešen, ukrašen, Iskićen, pocula ex auro; caelum astris; herbae floriribus; također o govoru i o govorniku, orationem et ornatam et artificio quodam et expolitione distinctam; in utroque genere et creber et d. Cato, (Tao.) Cicero distinctior et urbanior. distineo, tinui, tentam, 2. [dis-teneo] 1) rastavljati, dijeliti, lučiti, razdvđjnti, tigna distinento duabus fibulis; legiones d. magnum flumen; * quem Notus spatio longius annuo d. a domo; duae senatum sententiae; napose: vojsku pocijepati, držati razmaknutu, Caesaris copias; legiones a praesidio interclusas d., d. Volscos; ancipiti proelio regem (kraljevu vojsku) ; manus hostium distineri; qui eam manum distinendam curet; ne uno tempore duplici bello Romanae vires distinerentur, dijeliti. 2) tp. ne dati, da tko sile svoje sabere, mnogokoga zabaviti, maximis occupationibus distineri; -}- in opere distentus; distineor et divellor dolore, b) zadržati, priječiti, otezati, rem, pacem, di-stinguo, stinxi, stinctum, 3. različito bojadisati. 1) biljegom lučiti, rastaviti, razlikovati, * onus inclusum eodem numero; * racemos lividos; * rivi planitiem; Granium a

Crasso; oratorum genera aetatibus; vera a falsis, * verum falso; * exemplaria, razgoditi (metnuti interpunkcije); voces in partes; o različitu tempu (načinu), a quibus utrisque variatur aliquid, distinguitur; -j- caerulea fascia albo distincta, s 'bijelim prugama, hjelbputast. 2) uresiti, ukrasiti, iskititi, nakititi, caelum distinctum stellis; pocula quae gemmis erant distincta clarissimis; litora d. tectis et urbibus; d. orationem verborum et sententiarum insignibus; id non debet esse fusum aequabiliter per omnem orationem, sed ita distinctum, na razna mjesta porazdijeljeno ; •]- d. internitentes gemmae jugum; d. historiam varietate locorum, različitim lijepim mjestima. dl-sto, 1.1) udaljen biti, rastavljen biti, a) u prostoru, trabes inter se binos pedes d.; non longo spatio d. ab alqo; pari ferme distantia intervallo, b) u vremenu, * quantum Codrus d. ab Inacho; fhaud multum distanti tempore. 2) tp. razlikovati se, inter se; ac alqo; * alcui ili alcui rei; impers. d., razlika je, ut distare aliquid aut ex alqa parte differre videatur, utrum an etc.; * distat, sumasne ad etc.; * distat enim, spargas etc. an etc. dis-torquco, torsi, tortum, 2. r uzvraćati, izvraćati, kriviti, os. Ter., oculos, Hor.; -J-meton. mučiti, izmučiti, kinjiti. distortio, onis, /. [distorqueo] iz vrta nje, membrorum. distortus, adj. s komp. i sup. [partio, od distorqueo] izvrnut, kriv, grbav, * homo; * crura, rdskreoen; tp. zasukan, eorum qui non longe a sapientia absunt, affectio est illa quidem discrepans sibi, dum est insipiens, sed non distorta nec prava; multa genera sunt enuntiandi, nec ullum distortius quam hoc. distractio, onis,/. [distraho] rastezanje; 1) nastavljanje, lučenje, dioba, voluptatum, Plaut.; humanorum animorum. 2) (rijetko) razdor, raspra, nesklad, summa d. nobis est cum tyrannis, dis-trliho, traxi, tractum, 3. 1) razvući, r(istrgnuti, raskinuti, razdijeliti, rastaviti, neque (materia) perrumpi neque distrahi potest; d. vallum; corpus (Metti) passim; * equis distrahi; *d. comam, raščupati ; * lumina, izgrepsti; * genas, izderati; turmas; distrahitur acies, razdijeliti se; fuga distrahit alquos; (Nep.) non prius distracti sunt, ne biše rastavljeni ; u prilici, qua ipse fama distraheretur, na glas iznositi; tp. a) f rasprodati, prodavati na komade, namalo, agros; merces; coemendo quaedam pluris, b) d. voces, dvije riječi izgovarajući ih ne stegnuti, sa zijevom izgov oriti, o) rdzmetnuti, rdz-

323

distermino— distrah o