Topola

doctus, adj. s komp. i sup. [partio, od doceo] 1) školovan, učen, dbrazovan, nabbražen, vješt, homo, vir; Latine d., koji latinski znade, doctus literis Latinis; fidibus; d. civitas; (Tib.) d. puella (o pjevačici); o stvarma, koje pokazuju, da se tko učio, obrazovao, školovao, doctissimae voces Pythagoreorum ; * Athenae; * frontes; * docta prece; * carmina; * labor; -j- sermo; -[- liber; * d. sermones utrisque linguae, * doctus fandi, u govorenju : -j- tibiis canere; * sagittas tendere, * psallere; *in parum fausto carmine d.; * carmine ab omni doctior esse potest; u plur. i kao supst. samo docti (ako se govori o čitavom staležu, redu, teoretički obrazovani ljudi, o grčkim učiteljima, Galbam Africanum, Laelium doctos fuisse traditum est; doctorum est ista consuetudo, ili uopće: teoretičari, kritičari, est etičar i, constat inter doctos, optimis versibus Aratum de caelo stellisque dixisse; sing., Hor. 2) mudar, p amet an, previjan, lukav, nunquam accedo, quin abs te abscedam doctior, d. ad malitiam, Ter.; manus; * falx; * dolus. documentum, i, n. [doceo] uopće; što je za pouku: živ primjer, dokaz, opomena, ugled, uzor, P. Rutilius nostris hominibus d. fuit probitatis; dare documentum fidei, eloquentiae; omnis exempli documenta, svakojaki poučni primjeri; d. periculi; ut sint reliquis documento; -]- s ut; ad praecavendum simile d. Dodona, ae, f. {/luiSturt}] Dodona, gradu Epiru, glasovit s prastaroga i svetoga proročišta Jupiterova; melon. 1)* dodonski hrastik, dubrava. 2) dodonski svećenici, Nep. Odatle Dodonaeus i * Dodonis, idis, (samo f), adj. dodonski. dodrans, tis, m. (mjesto * de-quadrans, * decudrans ? ~beščeivrtak‘j, dodrant t. j. tri četvrti od asa , mjera za površine = 3 / 4 jutra ili rali zemlje; kao mjera za duljinu = 3 / 4 stope, Suet. dogma, atis, n. [đ6yga] poučak, dogma. Dolabella, ae, m. (Sjekirica) Dolabela, ime porodici rimskoj u plemenu Kornelijevu, najpoznatiji je Publius Corn. D., zet Cicerona govornika, treći muž kćeri njegove Tulije. dolabra, ae, f. [dolo] motika, trnbkop, sjekira. dolenter, adv. skomp. [doleo] bolno, s bolju, tro 7i u, to. doleo, ui, itum, 2. 1) tjelesno, a) boli (koga) što, pes, oculi, caput, latera, pulmones d„ (Plaut.) misero malae, (Ter.) tuo viro oculi; impers. mihi dolet cum vapulo, Plaut. 2) duševno, a) o subjektu: boli me š'o, žalosti

me; žaliti, casum alćjs; d. laude aliena; id propter quod d.; d. alqm, de alqo; quo gravius homines ex commutatione rerum doloant; (Sali.) pars d. pro gloria imperii, veoma je zabrinut za . . s quod, aco. c. ivf.; * -i- s ivf; (Hor.) d., si, (Lukoej u Cio. ep.) d., quia; apsl. boliljuti (me), žao mi je, zaboli me glava, b) o stvarma: boljeti koga, žalostiti, animus mihi dolet, huic illud d., quia, Plaut.; hoc tibi itidem ut mihi, Ter.; (spolia) illis dolentia, Sali.; nihil cuiquam doluit; cui dolet, meminit; (Brut. u Cio. ep.) d. mihi, quod etc.; * frigida dolet me aura, doliolum, i, n. dem. od dolium, h u reno e, b a ovio a. dolium, ii, n. bure, bačva, osb. za vino (isprva od gline, kasnije od drveta), za novo vino, dok prevri, dolium a fundo pertusum ; de dolio haurire; posl., in pertusum ingerimus dicta dolium, uzalud govoriti, Plaut. 1. dSlo, 1 .1) „bradviti“ otesati, rubor; * stipes falce dolatus. 2) ip. a) (Hor.) d. alcjs caput lumbosque fuste, izlupati, izlijemati. b) d, dolum, pletke plesli, Plaut. o) d. historiam (opp. perpolire), ostrugati, kako tako otesati. 2. dolo, ili -lon, onis, m. [Johur] 1) bodežnik, Verg.; bodež, Suet., * ždlao u muhe. 2) malo jedro na prednjem jarbolu, prednje jedro. Dolou, onis, m. [d6).co ?>] Dolon, uhoda trojanski za trojanskoga rata. DSlopes, pum, m. [dohmig] Dolopi, narod u Tesaliji po Homeru, kasnije na Pindu; grana toga naroda bijaše naseljena na otoku Soiru u Egejskom moru, kao gusari na zlu glasu. Odatle Dolopia, ae,/. Dolopskn. dolor, oris, rn. [doleo] 1) bol, d. corporis, totius corporis dolores; d. pedum; d. articulorum, ■ulozi; napose trudovi , e dolore laborare, truditi se, porađati se, Ter.; ut aliquando dolor populi R. pariat, quod jam diu parturit. 2) (sa i bez animi) duševna bol, žalost, tuga, jad; jed, srdžba, zla volja, i u najširem sm. potres duše, stra s i, d. animi ; muliebris; s gen. obj., injuriae, radi, sa (a. gen.); * conjugis amissae; ex civibus amissis; in dolore esse, žalostiti se; dolorem suscipere; dolorem capere (ražalostiti se) in, ex alqa re; dolore affici, žalostiti se; quo dolore exarsit; dolorem commovere; d. alcui facere, efficere, dare, afferre; hoc est mihi dolori; -j- d. liber; liberior, slobodno očitovanje zle volje, negodovanje; (Nep.) quo dolore incensus; -J- animi d. incensus; ljubavna muka. 3) meton. a) * uzrok, povod boli, b) ret. t. t., izraz boli, tronu čej ganuće, pat os, ut sensus, ut doloris habeat (oratio) quantum opus sit

329

doctus—dolor