Topola

Domitianus, i, rn. (potpuno Titus Flavius D. Augustus), Domicijan, car rimski od god. 80—96 po Is., sin Vespazijanov, brat Titov, Tao. Siiet. Aur. Vict.; kao adj., mensis = ootoher Suet. Domitius , Domio i je, ime plemenu rimskomu, iz kojega su dvije porodice najpoznatije: 1) Ahenobarbi (Bjelobradi); od ovih bijaše a) Cn. D. Ali. Allobrogicus, pobjeditelj Alobroga, konzul g. 122. pr. Is. b) Cn. D. Ah., kao tribun pučki g. 104. začetnik zakona „lex Domitia de sacerdotiis”, c) L. Domit. Ah., konzul g. 54., pristaša i vojvoda Pompejev za domaćega rata, često spominjan u Cez. b. G. i oiv. i u Cio. ep. d) sin ovoga, Cn. D. Ah., otac Nerona, cara rimskoga, sestra njegova Domicija,žena Krispa Pasijena, Tao.; Domitia Lepida, majka Mesalinina. 2) Calvini (Plješivci), između kojih bijaše Gnejus D. C. pristaša i legat (podvojvoda) Cezarov. Izim ovih poznat je jošte Cn. D. Corbulo, svđk cara Kaligule, poznat kao hrabar vojvoda. Adj. Domitius, Domicijev, via od Dom. Ah. Allobr. sagrađena; -}- gens. Odatle Domitianus, adj. Domicijev, a) Luoija Dom. milites, cohortes; supsf. Domitiani, vojnici Lucija Dom. b) Cn. Domioija, milites. * f domito, 1. [intenz. od domo] (rijetko) krotiti, ukroćivati. domitor, oris, m. [domo] krotitelj, krotilao, dobitnik, d. equorum, victor domitorque Persarum; armorum suorum; •}• belli externi; * maris, * Trojae, f Asiae; f domitores tot gentium. domitrix, icis,/, [domo] krotiteljioa, * equorum; * ferarum, domitus, us, m. kroćenje , jednom Cio. n. d. 2, 60, 151, u abi. sing. domo, mui, initum, 1. (sr. ćapaoi] 1) pitomiti, pripitomiti, krotiti, pecus, beluas; f animal ad mansuetudinem, sasvim. 2) tp. ukrotiti, pokoriti , nadvladati, svladati, alqm; gentes bello; virtus omnia domuerat; d. libidines; vim fluminis; * acrior illuni cura d.; * uvam prelo, istijestiti, * terram rastris; , * alqd undis ferventibus, skuhati ; * avidum spiritum, obuzdati, * invidiam, * illos longa d. inopi jejunia victu. domus, us, i u komika, i, f. dat. domui, rijetko domo; abi. domo, rijetko domo; u pl. se izmjenjuje gen. domum domorum; acc. domus domos, pretežnije domos. 1) dom, kuća, (kao stan), ampla; in domo, u kući; in domo alcjs; venit in nostram domum; fugiebant i in d. et tecta; alqm tecto et domo invitare. Cesti su oblici adverbijalni, A) domi, uza to oblik domui, kod kuće, doma, u kući, d.

fuit, d. se tenere; d. meae, tuae, nostrae, u mene, u tebe, u nas t. j. kod moje itd. kuće, u mojoj Ud. kuci, također d. alienae, Caesaris, istius. Napose d. habeo alqd = imam sdm čega dosta, ne trebam odrugud donositi ili kupovati; također cujus domi nascuntur, koji sam bez ičijega poučavanja razumiješ; (Tao. ann. 3, 70.) bonas domi artes (lične svoje vrline, svojte čast i poštenje) dehonestavisset; v. jošte 3. B) dominu, kući, doma, u kuću, u stan, proficisci d. , venit d. meam, suam, Roscii, domos nostras, u moju, svoju itd. kuću, stan. Napose tp. abducere alqm d., (k sebi, k svojoj stranci) privući koga; gl. jošte 3). C) domo, od kuće, iz kuće, proficisci d.; tp. -j- d. afferre =. dobro pripravljen (na govor) biti, d. afferre paratam dicendi copiam et certam, cetera quae d. afferuntur; (Plaut.) d. doctus = sdm dosta mudar, d. solvere, iz svoga, svojih sredstava platiti; gl. jošte 3). 2) * svako prebivalište, stan, dom, n.pr. ptica, grob, nadgrobnih, Labirinat, stan bogova, spilja Polifemova, d. sanie dapibusque cruentis, gadna s krvi i truhlosti. 3) domovina, otadžbina, stoga često, domi, domum, domo == u domovini, u domovinu, iz d., i vrlo često domi (opp. foris, belli, militiae) = za mira, u mirno doba; odatle domi militiaeque, militiae et domi, et d. et m., belli domique; d. bellique; d. vel belli, bello domique, d. belloque, za mira i za rata. 3) kuća a) kućani, domaća čeljad, obitelj, porodica, tota d. nostra te salutat; i filoz. škola, sljedba, b) kuća, domaći poslovi, kućanstvo, gospodarstvo, regere domum ratione. donabilis, adj. [dono] vrijedan, dostojan, da se nadari, Plaut. donarium, ii, n. [donum] 1) donarij, * mjesto u hramu ili uz hram, gdje su se sveti darovi, prilozi čuvali: riznica, žrtvenik. 2) (u pl.) dar, prilog hramu. donatio, onis,/. [dono] darivanje, dar. f douatlvnm, i, n. [dono] dar u novcima, što su ih vojnicima carevi davali. donee (pretkl. Nep. donlcnmj konjke. 1) dok, dokle, kako; s konj., ako se hoće reći, da se trajanje radnje podređene rečenice samo pomišlja ili je dvojbeno ili se namjerava. 2) dok, dokle; poslije negativne glavne rečenice: dok ne, dokle ne, s konj. u naprijed rečenim. slučajevima, protežući se nerijetko na prediduće usque (sve dotle), Corn.; s usque eo, eo usque, dono, 1, [donum] 1) darovati, podariti, pokloniti, dati, alcui alqd, i d. alqm alqa re, darivati, nadariti koga čim; (Ter.) tepro hoc nuntio quid donem. Napose a) žrtvo-

331

Domitianus—dono