Topola

dromos, i, ni. [Jpduof] trk, trkalište, poljana kod Sparte, gdje se mladež utrkivala. Druentia, ae, /. Druencija, rijeka u Galiji, s. Durance. druidae, arum, ili -des, dum, m. druidi, svećenici u Kelta u Galiji i u Britaniji. Drusus, i, m. Druz, porodično ime u plemenu Linijskom i g. Klaudijskom, 1) Marcus L. D., tribun pučki god. 122. pr. Is. i protivnik C. Grakhu. 2) Marcus L. D., sin prijašnjega, ujak Katonu Utičaninu (Uticensis), tribun pučki g. 91. pr. Is., dade prijedlogom zakona, da se saveznicima Latinima podijeli rimsko građanstvo (civitas), djelomice povod savezničkomu ratu, obnovi nekoliko Grakhovih prijedloga, te bi stoga u svojoj kuci usmrćen. 3) CL Nero Dr. ponajviše samo Drusus zvan, pastorak cara Augusta, a brat Tiberijev, preminu nakon sjajnih vojna u Germaniji g. 9. po Is. Odatle a) Drusianus, -sinus, adj. Druzov, fossa, prijekop, što ga je dao načiti Cl. Nero Dr., Tac. Suet, b) Drusilla, ae, /. Družila, ime žensko u obitelji Druzd; Livia D., v. Livius; kći Dr. Germanika, Tac. Suet. Dryades, dum, (grčki dat. Diyasin. Prop. 1, 20, 12.),/. D rij ade, šumske nimfe, gorske vile, Verg. Prop. Ov. Dryas, antis, m. [ztjpuas] D rij ant, ime jednomu Lapitu, Ov. 2) učesnik kalidonskoga lova, Ov. 3) otac Likurga, kralja iračkoga; odatle Dryantides, ae, m. Drijantović = Lycurgus. Dryopes, puni, «i. \/lQvonig\ Driopi, pelazgičko pleme, najprije u Tesaliji naseljeno, kasnije u Meseniji, Verg. dubie, adv. [dubius] sumnjivo, dvojbeno, neizvjesno, nesigurno, Cic. de div. 1, 55, 124.; ponajviše non, nec, haud d., bez sumnje, posve sigurno, jamačno; non d. sigurno milii nuntiabatur; consul haud d. jam victor; haud d. aliquando numerus major fuit, dubietas, tatis,/, (kasno) = dubitatio. Dubis, is, m. Dubis, pritok Ararim, u Galiji belgiskoj, s. Doubs. * dubitabilis, adj. [dubito] sumnjiv , dvouman. dubitanter, adv. [dubito] 1) sumnjivo. 2) oklijevajući, zatežući se. dubitatio, onis,/. [dubito] 1) sumnja, dvojba, dvbumljenje, nesigurnost, afferre d., tollere d.; sine ulla d. = posve sigurno; d. alcjs rei, čega ili u čem, i de omnibus rebus; d. quale illud sit; adhibendumne fuerit hoc genus an plane omittendum; res habet dubitationem, sumnjivo je; hic locus nihil habet dubitationis, quin etc., nulla d. fuit, quin. 2) skanjivanje, oklijevanje, zatezanje, promišljanje, d. crucis, belli, glede na itd.; nulla

interposita dubitatione i sine ulla d., bez ikakva oklijevanja, ne počašivši Časa; sine dubitatione. liibito, 1. [dubius] 1) u mnijenju i sudu: neodlučan biti, dvojiti, sumnj ati (se), dvdumiti, nesiguran biti, ne znati, de tua erga me voluntate; non de armis dubitatum esse; s aoo. n. zamjenice, quod dubitem; quod dubitari posšet; haec dubitare philosophos; id dubitari; (Tao.) ne auctor dubitaretur; * haec dicta haud dubitanda; * dubitatus parens; s quaest. indir.; s quin kod prediduće negacije ili rečenice negativnoga smisla ; (Nep. Liv. Quint.) s aoc. o. ivf.; apsl., non dubitantem dicere; * ne dubita; o d. an. v. an. 4). Odatle a) razmisliti, promisliti, promotriti, uvažiti (rijetko u klas. prozi), restat ut hoc dubitemus, uter potius S. Roscium occiderit, Cio. p. Roso. A. 31, 88.; haec dum dubitas, Ter.; percipe porro, quid dubitem, Verg. b) tp. kolebati se, nesiguran biti, dvoumiti, fortunam d., eufem. = protivna nam je, Liv. 2) (najčešće s negacijom) u odluci: skanjivati se, oklijevati, premišljati se, zatezati se, non d. sinf., kadšto i s quin u istoga Cio., ne oklijevati tako, da ne bi ili hrv. inf. [sr. quin 1)], dubitandum non existimavit, quin ad eos profisceretur; nolite dubitare, quin huic uni credatis omnia; non dubitasse, quin defenderet; -J- d. (bez negacije s inf.; apsl.; dubitantes, neo diu čn io i, oklijevala, Caes. b. Q. 7,4, 9, 63, 3; qui bellum inter et pacem dubitabant, Tao. ann. 12, 32. dubius, adj. [duo] A) o Ijudma, subjektivno a) dvbumeći, sumnj ajući, ne znajući, nesiguran, animum alcjs dubium (dvojiti) facere in hac causa; equites procul visi ab dubiis, quinam essent; non d. quin etc., minime dubius, patres bellum jussuros esse; s gen., d. sententiae (Liv.); * animi, * mentis, * salutis, (Just.) vitae, b) u odluci: skanjujući se, neodlučan, nepostojan, quorum vocibus terrentur infirmiores, dubii confirmantur; Jugurtha d. et haesitans; * dubius quid faciam; * -j- d. animi. B) objektivno o lioima, stvarhia: dvojben, dvbuman, nesiguran, neodlučan, nepouzdan, victoria, praeda, laus, servitus, salus; omnia d. esse et incerta; supst. n. pl. dubia; dubiis perspicua tolluntur; socii d., nepouzdanje, sequitur annus haud dubiis consulibus, koja bez sumnje konzule ima; ut haud dubius praetor esset si, da bi bio bez sumnje pr., da itd.; * auctor; * dubiae crepuscula lucis = svitanje, * nox, sumrak, suton; * caelum d., oblačno; * lanugo; * cena d. u Ter. Hor. „übi tu dubites, quid sumas potissimum", s vrlo puno jela, vrlo je-ohilat

333

dromos—dubius