Topola

dulciculus, adj. [dem. od dulcis] prilično sladak, slađahan, caseus, Plaut.; potio; kao riječ od mila, Plaut. slatkiču moj ! dulcifer, fgra, ferum, adj. [dulcis-fero] slastan, sladak, Plaut. dulcis, adj. s komp. i sup. 1) sladak, prijatan, mei, Plaut.; vinum, merum, Hor.; dolium, pun slatka vina, sapor, olivum, epulae, Hor.; dulcior uva, Ov., d. aqua, Ov. pisao belli Alex.; supst. dulcia, um, n. poslastice, medenjaci. 2) tp. sladak, prij atan, ljuti ah, mio, orator; nomen libertatis; nihil dulcius; * hae latebrae dulces et jam, si credis, amoenae; * creditus; * juventa; * Musae; * nata dulcia; * conviva; supst. * qui miscuit utile dulci; * neu dulcia differ in annum; napose u nagovoru, dulcissime frater; * d. decus meum; * dulcis amice; * dulcissime rerum, amicitia remissior esde debet et liberior et dulcior; -J- (pleraque) abundant dulcibus vitiis, dulciter, adv. s komp. dulcius, sup. dulcissime [dulcis] slatko, prij atno, ljupko. dulcitudo, inis, /. [dulcis] = dulcedo, jednom Cic. de or. 8, 25, 99. Dulgibini, ili Dulgubini, orum, m. D ul gulo ine i, germansko pleme uz rijeku Vezeni, Tao. dtilice, adv. [dovhxug] ropski, jednom Plaut. mit. 2,2, 00. Dulichium, ii, n. * -ia, ae, f. [AovU/_inv\ Ptulihij, ostrvo, s jugoistoka od Itake, pripadajuće kraljevstvu Uliksovu. Odatle -i ichius, adj. dulihijski, Verg. Ov. dum, I) konjko. 1) dok, dokle, čim, pokazuje dvije istodobne radnje ili da jedna nastaje, dok druga jošte traje, često s indik. prez., kadšto i s imperf. i perf.; s konj. u orat. obi. ili ako se hoće reći, da je radnja podređene rečenice samo mišljena, neodlučena ili namjeravana, 2) (tako dugo) dok, dokle, izražava, da su dvije radnje istodobne te da jedna traje tako dugo kao i druga, s indik. i konj. u naprijed rečenim slučajevima; često s predidućim tamdiu, tantisper i si. 3) dok, dokle, dok ne, pokazuje, da radnja glavne rečenice prestaje, kako radnja podređene rečenice nastane, s indik. i konj. u napomenutim slučajevima. 4) na koliko, ili samo ako, ako samo, samo da, skonj., oderint d. metuant; pojačava se riječju modo (dummodo) kadšto se pridodaje jošte i tamen; dum-ne, dummodo ne, ako samo ne, samo da ne; i dum-non, ako se negacija s glagolom slije u jedan pojam, dum nos indulgentia illa non fallat, Quint. II) adv. enklikticki drugim riječima dodano, još, jošte, 1) nondum, ne jošte, j o š n e, vixdum, jedva jošte, nihildum, jošte ništa (ne); nedum gl. ovu riječ. 2) (u

razgovoru) sa značenjem pojačanja uz imperative i interjekcije, agedum, agitedum, ded, deder, nuder , dederte, nuderte, hajd; tacedum, muČider! cedodum, ta daj amo! ehodum, čuj de! dametum, i, n. [dumus] trn jak, živica, gust ara, česta, drdča; u prilici: zamršene nauke, mnijenja, Stoicorum dumeta; in dumeta correpere. dum-modo, konjke. v. dum I) 4). Dumnorix, rigis, m. Dumnorig, Eduanin, brat Divioijakov. * dumosus, adj. [dumus] trvjan, trnjem zarastao, gr movit. dumtaxat, (dunt.) adv. [od dum i taxo] upr. ako se stvar pravo procijeni, strogo uzme, odatle 1) ne preko, samo, potestatem habere d. annuam; peditatu d. procul ad speciem utitur. 2) dajbudi, barem, bar, exspectari te video d. ad Nonas Majas; in jure civili d. ad hoc instrumenti munus. 3) f na koliko, na koliko samo ; f to se zna, dakako, naravski, najme. dumus, i, m. grm, grmen, bus, trnje, trnj dk (sr. vepres, sentis), duo, ae, o, adj. nurn. card,. [Jao] dva; dvojica; dvoje i oba, obadva, oboje, in duobus, in agendo et in eloquendo, duo-decies, (-ciens), adv.num. [duodecim] dvanaest puta. duo-deeim, adj. num. card. [duo-decem] dvanaest, dvanaestorica, dvanaestoro. duodecimus, adj. num. ord. [duodecim] dvanaesti. duodeni, ae, a, adj. num. distr. [duodecim] po dvanaest, na svakoga po dvanaest. dno-de-quadragesimus, adj. num. ord. trideset osmi. duo-de-quadraginta, adj. num. card. trideset i osam. dno-de-quinquageslmus, adj. num. ord. četrdeset o s m i. duo-de-trieies, adv. num. dvadeset osam puta. duo-de-trlginta, adj. num. card. dvadeset i o s a m. duo-de-Ticeni, ae, a, adj. num. distr. po osamnaest, svaki Ui na svakoga po osamnaest. duo-de-Tlgiuti, adj. num. card. osamnaest, osamnaestorica. duo-et-Tleeslmaui, onim, m. vojnici dvadeset druge legije, Tac. duo -et-vicesimus, adj. num. ord. dvadeset drugi, Tac. duplex, icis, adj. [duo-plico] 1) upr. predvbstručen, dvostruk, dvogub, dvojak, amiculum, dvogub plašt t. j. koji se dvaputa zdgrne oko tijela {Sinla'š, đatlotg), * amictus, *

336

dulciculus—duplex