Topola

vellem e. idem posse gloriari, quod Cyrus, sed tamen etc. 2) i s prvim licem pl. pa i s drugim i trećim, scitis equidem, de poenis possumus equidem dicere. Sali.; insanit hic e., Plaut.; kadšto i pojačano sa: edepol, hercle, ecastor (Plaut.), certe (Plaut. Verg,). -j- equile, is, n. [equus] kdnjuŠnioa. Squinus, adj. [equus] konjski, seta. equiri a, orum, n. [equus] ekvirije (Martu na čast slavljena svetkovina s utrkivanjem na konj ma na Martovu polju, Ov.). gqultabilis, e, adj. [equito] (rijetko) prikladan za konjaništvo, planities, Curt. equitatus, us, m. [equito] 1) konjaništvo, i u pl. 2) viteštvo, vitezovi. gqulto, 1. [eques] jahati i igrati, in his equuleis; cum ille in nostro exercitu e., kad jc konja igrao; apsl.; * flamma per taedas, Eurus per Siculas undas, huji, huči. gquuleus (§cul.), i, m. {dem. od equus] 1. konjio. 2) konj io (drveno mučilo), in equuleum conjici, imponi, ire. equulus, i, m. {dem. od equus] konj če, konj i o. equus, i, m. konj, u opr. sa equa, pastuh. Napose o konju za vojnu službu, merere equo, na konju služiti, hiti konjanik; ad equum rescribere, učiniti vitezom, ex equo pugnare; in equo; (Nep.) equo vehi; equus Trojanus, kojim Grci osvojiše Troju, Verg.; u prilici, o potajnoj zasjedi, intus, intus inquam, est equus Trojanus. Napose a) * equus bipes = morž. b) * pl. kao što u Hom, innoi, bojna kola. o) equi virique, konjanici i pješaci, konjaništvo i pješadija, Liv.; equi viri, equi Numidaeque = equites peditesque Numidici, Sali.; otuda posl. equis viris, viris equisque, equis virisque = sa svojom snagom. e-radleitns ili ex-radleitns, adv. stubokom, sasvim, jednom Plaut. Most. 5,1, 63. eradico, 1. [e-radis] (upr. iskorijeniti) tp. upropastiti, uništiti, u šali e. hominum aures alqa re, = namučiti pripovijedanjem čega. e-rado, rasi, rasum, 3. 1) istrugati, izgrepsti, ■{• alqm albo senatorio, Izbrisati; * genas, obrijati. 2) * istrij ebiti, iščupati, uništiti, ukloniti, elementa cupidinis pravi; tempora vitae, zaboraviti; curam corde. Erana, ae, f. Erana, grad w Cilioiji. -j- granus, i, m. [lparoj-] zadruga u Grka za uzajamno podupiranje, prilog, prinos, milost. Erasinus i, m. \)Egaalvog\ Erazin, rijeka u Argolidi, s. Kephalari, Ov. * ErSto, us,/. [Egazuj] Era ta, muza erotske poezije i uopće muza.

Erato stlie ii es, Is, m. \)E(>aTo(S&dvT]s\ Er at osten, grčki matematik, geograf i pjesnik (276 —194 pr. Is.). ercisco, erctum, gl. hercisco, herctum. Erebus, i, m. ["Epe/Soj] Er eh, bog tmine, sin Haosov. 2) * podzemni svijet, carstvo pokojnih. Erechtheus, ei, m. [’Eqf/Stvs] Erehtej, kralj atenski. Odatle a) * Erechtheus, adj. Erehtejev. b) * Erechthidae, arum, m. Erehtejevići = Atenjani. o) * Erechthis, idis, f Erehtejeviea, t. j. Orithyia i Procris, erectus adj. s komp. [partio, od erigo] 1) napravljen, uspravan, status; prorae. 2) tp. a) Uzvišen, veledušnn, celsus et erectus, -j- animus, -j- ingenium ; u zlu sm., ohol, gizdav, e. et celsus; (Tao.) erecto incessu, b) pozoran, pažljiv, revan, judices; f animi; civitas erecta exspectatione, uzrujano očekujući; vos e. ad libertatem recuperandam, željni, da Ud. o) hrabar, srčan, živ, animus magnus et e.; si quis est paulo erectior; nunc sum multo erectior. e-repo, repsi, reptum, 3. 1) mtranz. izmiliti, ispuzati, Plaut.; penjati se, popeti se uz . . ~ a tergo insulae per aspera et devia ad alqm, Suet. 2) tranz. popeti se na . ~ montes, quos erepsemus (■—| erepsissemus), Hor. sat. 1,5, 79. ereptio, onis, f. [eripio] grabež, otimanje, jednom Cio. Verr. 4,5, 10. ereptor, oris, m. [eripio] otimač, libertatis; (Tao.) terrarum ereptores. Eretria, ae, /. [lEpsrpic] Eretrija, grad na Eubeji. Odatle 1) Eretricus i Eretriensis, adj. eritrejski; supst. -enses, ium, m. Eretrijani. 2) Eretriaci ili -trici, orum, m. pristaše filozofije filozofa Menedema Eretrijanina. Eretum, i, n. [7/p/pdf] Er et, sabinski grad uz rijeku Tiber, s. Rirnane; odatle -tinus, adj. eretski. erga, praep. s aoo. 1) (pretkl. rijetko) o prostoru: naprema, blizu. 2) o prijateljskom mišljenju i postupanju,: pr em a, benevolus e. alqm; voluntas erga alqm; bonitas erga homines; odium erga (na) regem; mores erga necessarios declarare; (kasno) o duševnom odnošajit, uopće; anxii erga Sejanum; (pretkl.) zapostavlja se svojemu padežu. ergastulum, i, rn. [iQya(ogal\ radionica za robove i kadšto za dužnike, robij ašnioa, u pl. i kažnjenioi. ergo, ađv. [%/»), kadšto ergo u značenju. 2)\ 1) (arhaist.) za gen., radi, poradi, legis e.; virtutis e.; funeris e.; victoriae e.; (Verg.) -[illius e. 2) zato, stoga, daklem; e. igitur, Plaut., def. itaque ergo, Ter. lAv. Napose a)

359

equile—ergo