Topola

otoku Samu g. 342. pr. Is. Opatle Epicureus, adj. Epikurov; stipsi, -rei, orum, m. Epikurovoi. eplcus, adj. \lmx6g\ epski; f supst. epici, orum, m. epski pjesnioi, epici. Epldanmos, i, f. (Plaut.) v. Dyrrhachium, Epidamno. Odatle Epidamnensls, i -damnius, adj. epiđamanski, Plaut. Epidaphne, es, /. \(EnCSm.pvrj] Epidafna, predgrađe u Antijohiji Tao. Epidaiiros, i,/. ['EnlSuvQog] Epidaur, grad u Dalmaciji s. Dubrovnik. 2) grad u Argolidi kod saronskoga zaliva, s glasovitim hramom Eskulapijemm. Odatle * Epidaurius, adj. epidaurski ; supst. Epidaurius, Epidaur anin= Aesculapius. Epidicazomenos, aoo. on [’Eni<iixa£o.ufvog\ Epidikazomen (tko dade sebi sto dosuditi), gluma Apolodorova, jednom Ter. Phorm. prol. 25. epigoni, orum, m. \bilyovm ] epigoni , potćmoi, 1) sedmorice junaka, koji su rat protiv Tebe obnovili; ime jednoj latinskoj tragediji Atijevoj, sastavljenoj po drami Eshilovoj istoga imena. 2) (Just.) sinovi vojnika Aleksandrovih oženjenih Perzijankama. epigramma, fitis, n. \tnlyQappa\ 1) natpis. 2) epigram (pjesma). epllogns, is, m. [tnO.oyog] zaglavak, završetak govora, epilog. Epimenides, is, m. \'EmpivCđrig\ Epimenid, gatač i pjesnik s Krete, oko g. 596. pr. Is. koji je Atenu pomirio s bogovima. Epimethis, i dis, /. Epimetida, kći Epimeteja, brata Prometejeva, t. j. Pyrrha, Ov. epinicium, ii, n. [tmvis.iov] dobitnicka pj e s m a, jednom Suet. Ner. 43. Epiphanea, ae, f [’ Enupuvna\ Epifanej a, grad u Cilioiji. Epirus, i, f. \EnHQog\ Epir, zemlja u sjeverozapadnoj Grčkoj, s. Arbanaska. Odatle 1) Epirensis, i -rotlcus, adj. epirski. 2) Epirotes, ae, ni. (kasno) Epirac; pl. Epirotae, epistola (epistula), a e, f. [btiarolri] po slanica, pismo, epistolam dare; e. ah alqo, ad alqm; venio ad tuas hteras, quas pluribus epistolis accepi, u više dopisa, na više puta; f otpis carev; pl. (kasno) epistolae kao što literae, o jednom listu. epistolium ii, n. \bucn6Uov\ mala poslanica, pisamce, jednom Cal, 68, 2. epitaphius, ii, m. [tJitrdiptogsc. >.6yog] pogrebni, nadgrobni govor, jednom Cio. Tusc. 5, 12, 36. epitheca, ae, f. [tm&for]] dodatak, jednom Plaut. Trin. 4,3, 18. epitome (-a), es i ae, f. [inaopi]} izvod, j ezgra.

Spltrepontes [huTQinovres] naslov komediji Me?iandrovoj, Quint. epityrum, ili Spitiirum, i, n. \inlrvQov\ ukuhane masline, Plaut. Bpodos, i, m. [lntaSo;] pripijevka, vrstalirske pjesme, u kojoj slijedi iza duljega stiha kraći, iznašao ga Arhiloh, a Horaoije ga. ; uveo u Rimljana, ep oda, Quint. 10, 1, 96. * epops, opis, m. [eVoi//] pupavac, futab. * Bpos, (samo nom. i aoe.), n. junačka pjes m a, ep. e-poto, avi, potum, 1. (partio, perf. epotus ima ponajv. aktivno značenje), ispiti, popiti; srkati u sebe, po srkati, u sebe vući. Bpulae gl. epulum. Bpularis, e, adj. [epulum] gozben, accubitio amicorum, ležanje prijatelja za stolom; sacrificium, sa gozbom. epulatio, onis, f. [epulor] gošćenje, čašdenj e, Suet. Calig. 18. epiilo, onis, m. [epulor] gozbar, 1) pl. tresviri ili septemviri ep., trojica, kasnije sedmorica muževa u Rimu, koji su se, kad su se davale javne igre, brinuli za gozbu bogova; sing. tresvir e., Liv.; septemvir epulonum, Plin. ep. 2) dblaporan, jednom Cio. Att. 2,7, 3. epulor, dep. 1. 1) intranz. gostiti se, častiti •s e, cum matre, luxoriosius ; de die. 2) * f tranz., gostiti, počastiti, alqm. epulum, i, n. 1) u sing. svečana, politička ili religijozna gozba, čast, dare epulum populo Romano. 2)pl. epulae, arum, f. ručak, objed, inter epulas; epulis dedidi, obruti. Odt.jela, jest vine, mensae exquisitissimis epulis exstruebantur ; * vestis blattarum epulae; tp. hrana, naslada za oči, za sluh, dare epulas oculis alcjs, Plaut.; pars animi saturata bonarum cogitationum epulis; avidum hominem ad has discendi epulas recepi, equa, ae, f. kobila, bedevija. eques, itis, eornm. [equus] 1) konj anik, ille eques sex dierum spatio longitudinem Italiae transcurrit; * momak i konj; e. peditesque. Cesto eques colleot. = equites. 2) vitez, colleot. viteštvo, vitezovi ; -j- spectare in equite, u viteškim klupama; također = * naobraženiji ljudi, satis est equitem mihi plaudere, equester, stris, stre (rijetko -stris, e), adj. [eques] 1) konjanioki, na konju, statua, arma; pugna, proelium e.; militia, vojna služba na konju; terror e., od konjaništva, ordo; census e., imutak, što ga. je morao vitez imati; dignitas, locus; supst. equester = eques, Tac. equidem, adv.pojačano quidem svakako, doista, i dopusno: dakako, istina: 1) dodaje se glagolu u 1. licu sing., te se tako ističe: ja doista, ja doduše, tako u Cio. u Hor. i u Verg.); equidem ego; nihil equidem novi;

358

epicus—equidem