Topola

valja da se sto dogodi: na; o ili ac c. bez prijedloga: opinor in lege, rjuam ad diem proscriptiones venditionesque fiant, nimirum ad Kalendas Junias; quiun alter praesto fuisset ad horam mortis destinatam; ad diem dictam; ad constitutam diem na odvedeni, na ugovoreni dan: ad tempus u (pravo) vrijeme , u horu. d) sa oznaku vremena, nakon kojega će se što zbiti: nakon, za; u: nescio quid intersit, utrum illuc nunc veniam, an ad decem annos; videbam eum ad annum tribunum plebis fore; e) kad se navodi vrijeme, da se naznači trajanje radnje: za, na: jam sensus moriendi aliquis esse potest, isque ad exiguum tempus, praesertim seni; quae ex se natos ita amant ad quoddam tempus ctc. Ovako često ad tempus za vrijeme, na čas, za časak, za nekoliko vremena: coluntur tamen simulatione dumtaxat ad tempus; perturbatio animi plerumque brevis est et ad tempus. Ovamo ide i izraz ad praesens ili ad praesentiam za sada, za čas. 111. o drugim stvar ma, s pojmom približavanja Ud. a) za oznaku namjere ili svrhe i sli 6. hrv.: na, za: ut aut lubidinisministri aut adjutores essent ad injuriam; res quae sunt ad incendia; qui postulat legatum ad tantum bellum; mutatis ad celeritatem jumentis za pospješenje; ovako ad id, ad hoc za to, na to: levioribus et ad id fabre factis navigiis; ad hoc fecimus consulem, ut bellum perficeret; ovako često s gerundijem i gerundivam: quum ceteri ad expilandos socios diripiendasque provincias legatos eduxerint; facultas ad dicendum data; occasio ad occupandam Asiam oblata; a i s adjektivirna i participima, koji znače, da je što za što korisno Ud. n. p. idoneus, utilis, aptus, accommodatus; doctus, factus, natus etc.: Alcibiades ad omnes res aptus; castra erant ad bellum ducendum aptissima etc. h) kad se označuje, da se što čega dotiče: za, glede na, obzirom na: omnes mundi partes ita constitutae sunt, ut neque ad usum meliores possint esse, neque ad speciem pulchriores; elephanto belluarum nulla prudentior, ad figuram quae vastior ? magni ad honorem nostrum interest, me quam primum ad urbem venire; tempus intermittitur ad laborem; situ ost praeclaro ad aspectum; cautiores ad malum; ovako ad cetera u ostalom, inače: virum sicut ad cetera egregium ita a comitate non aversum. c) da se označi pravilo, mjera: po, prema; na: necesse est, quid ad naturam aut contra sit, a natura ipsa judicari; agere omnia ad praescriptum; ad voluntatem, ad arbitrium abeujus; ad hunc modum na ovaj način, ovako; quem ad modum, na koji način, kako; ad verbum riječ po riječ; ad literam od riječi do riječi. Odatle d) da se naznači razlog, zašto se što čini:

na, uslijed, s (cum gen.), u povodu: ad ea, quae quaesita erant, respondebat; ad horum preces in Boeotiam ducit; ad famam obsidionis delectus haberi coeptus erat; ad ducis casum perculsa est multitudo; ad spem vulgatae clementiae defecerunt; f ad ea Caesar veniam fratribus tribuit, e) sa oznaku, da se dvoj e jedno s drugim povedi: prema, s pro ću, spram: quem cognovimus virum bonum, sed nihil ad Persium; homini non ad cetera Punica ingenia callido, persuasit, f) da se označi ono, što k čemu jo š nado đe, čim se ono umnoži: k; uz; osim. mimo: si ad cetera vulnera, quibus putasti rempublicam deleri, hanc quoque mortiferam plagam inflixisses auguratus tui . . . hoc unum ad pristinam fortunam defuit; ad Faleriorum Pyrrhique proditionem tertium transfugis documentum esset. Ovako osobito u stalnim izrazima: ad hoc ili haec k tomu, osim toga, nadalje; ad id; ad id quod . . . osim toga, osim toga što: his opinionibus inflato animo, ad hoc vitio quoque ingenii vehemens; omnes parricidae, sacrilegi pro factis judicium timentes, ad hoc quos manus sanguine civili alebat. Catilinae proximi erant; ad id, quod sua sponte satis collectum animorum erat, indignitate etiam Romani accendebantur. ( Pazi : kad se ad sastavlja s drugim riječima. ne mijenja se dočetno d pred samoglasima ni pred b, d, h. m, v, a pred ostalim se suglasi ma asi miluje slijedećemu suglasu. no pred q prelazi u c, a ispred gn (sc, sp) ispada: adaequo, adbibo, addo, adhaereo, admoneo, advoco; accurro; acquiro; agnosco, aspicio, ascisco). adactio, onis,/. [adigo] npr. natjerivanje k čemu ili na što, juris jurandi na zakletvu. ad-aeque, ado. tako isto, na isti način . sa ut, atque ili ablat. comparationis (kao), Plaut. Lio. iid-aequo, etc. 1. 1) izje d n a č i t i, je d n a č i t i što s čime: tecta solo kuće sa zemljom izjednačiti: molibus ferme moenibus (oppidi) adaequatis. 2) trop. aliquem i aliquid alicui ili cum aliquo ili cum aliqua re, pored 'iti, isporedivati, isporediti, virtute se nostris adaequare non posse; virtutem cum fortuna; cum familiarissimis adaequatus; f libertos sibi et legionibus; = jednako izvesti quibus duobus operibus vix nova haec magnificentia quidquam adaequare potuit; 3) izjednačiti se s kim ili s čim, dostići što ili koga. ravan biti ili postati komu ili čemu, s nvc.; quod deorum vitam possit adaequare; altitudinem muri; navium cursum; aliquem gratia apud aliquem; famam atque gloriam majorum. Sall.;f sagittarum jactus; apsolutno, urna equitum adaequavit pokaza jednakost glasova.

adactio—adaequo