Topola

* adamanteus, adj. [adamas] dijamantan, tvrd kao ocao, čeličan, čelik —; nares, Ov. * adamantinus, adj. [adamas], dijamantan; ocalan, željezan, tvrd kao ocao, čvrst kao željezo, clavi; tunica. * adamas, antis, m. [«JViuas] s prva valjda kamen magnetovac [adamas siderites], istom poslije d ij ama nt, no u pjesnika: ocao, tvrda ruda solido adamante columnae; nexae adamante catenae; securis ex adamante facta; trop. za oznaku onoga, što je tvrdo i čvrsto te se ne da pridobiti, kao u nas živac kamen, adamanta movere lacrimis; adamanta superare duritia. ad-ambulo, etc. 1. šetati uza što, ad ostium, Plaut. ad-amo etc. 1. zavoljeti , zdmilovati koga ili što , u klasika obično samo u per f. i plqpftu : nihil erat cujusquam, quod quidem ille adamasset, quod non hoc anno suum fore putasset; agros et cultum et copias Gallorum; concupisti, quod nunquam videras, id, inquam, adamasti, quod antea non aspexeras; non est veri simile, ut Chrysogonus horum literas adamarit aut humanitatem etc.; također f zaljubiti se u koga. ad-aperio, perui, pertum, 4. 1) otkriti, adapertis forte, quae velanda erant. 2) otvoriti, otvarati, oduprijeti, oddpirati, fores portae Liv.; cuniculum (lagum) Liv.; januam Ov. ora Ov. -]■ hinc ad criminationem invidorum adapertae sunt aures regis. adapertilis, e, adj. [adaperio] na otvor, šio se dade otvarati, Ov. f dd-apto, etc. 1. nadjeljati što na sto, galericulum capiti; također pristalim učiniti što, essedum. ad-aquor, etc. 1. donijeti vodu, ići na vodu; na pojilo. dd-augeo, auxi, auctum, 2. na množi ti, povećati ili množiti, bonum; facti honestatem; maleficia aliis nefariis; copiam hordeo; naves longae adaugeri (inf. hist.) množe se. * ad-angesco, 3. množiti se, rasti. adaxlat gledaj adigo na kraju. ad-blbo, etc. 3. apsolutno, napiti se Plaut; aliquid popiti, paullo plus, Ter. trop. o ušima: upiti, upijati, Plaut; o čovjeku = utuviti sebi, zasjeći sebi u srce, adbibe puro pectore verba, puer, Hor. ad-bito, —, 3. ići ka . . . Plaul. ade . . . gledaj aec . . . ad-decet, 2. impers. pristoji se, dolikuje, aliquem: ut me addecet; s inf.: addecet te illud facere, Plaut. ad-denseo, 2. učiniti gušće, zgustiti, acies, Verg. ad-dico, dixi, dictum, 3. „dosuditi“ 1) t. t. au-

gurski, alicui aliquid , pogodan, povoljan biti (oppos. abdico), Fabio auspicanti aves semel atque iterum non addixerunt; cum ei pulli quoque auspicio non addixissent; i bez dativa; nisi aves addixissent; -j- addicentibus auspiciis vocat. 2) t. t. a) u sudbenom govoru, alicui alqd. do suditi, komu sto kao svojinu: mihi bona addicat, o pretoru alicui alqm, čovjeka, koji ne može, što mu je sudbeno naloženo, o vršiti, drugomu kao svojinu u vlast predati, čim bude addictus (sluga, dužnik, a ne rob) i ostaje u vlasti vjerovnikovoj dotle, dok ne ispuni, što mu je ispuniti: quum judicatum non faceret, addictus Hermippo est. addicere bona alicujus in publicum, proglasiti državnim dobrom, konfiskovati; također do suditi, da tko što plati, dakle osuditi koga; addictus erat tibi? nuda (parsimonia) cupididati petulantiaeque (na uhar) addicatur, b) t. t. na dražbi i kod zakupa, alicui aliquid, do pitati, doznačiti onomu, koji najviše nudi: fundus addicitur Aebutio; često s abl. cijene: ecquis est, qui bona C. Rabirii Postumi umno sestertio sibi addici velit?; numo u bescjenje; aedes; (kao plijen) aliquem feris alitibus atque canibus; Hor.; preneseno, za novce dati, prodati, što nije slobodno 3) trop. a) u dobrom smislu = po svetiti komu: senatui me semper addixi; is mihi addictus est odan mi je ;h) obično u zlom smislu: žrtvo vati, Izvrći, predati, se alicui; aliquem morti, gladiatorio generi mortis; aliquem libidini alicujus; alicui fidem suam; Galliam perpetuae servituti; addictus alcui rob komu; certis sententiis; * addictus s inf. ropski obvezom, da itd. addictio, onis, f. [addico] dopitivanje, dosuđivanje kao svojinu, bonorum possessionumque, Oie. ad-disco, didici, 3. 1) učiti se još (k onomu, što već znamo), Solon se cotidie ali quid addiscentem dicit senem fleri. 2) naučili se što ili čemu: artem; nos enim, qui in foro verisque litibus terimur, multum malitiae, quamvis nolimus, addiscimus, Plin. ep.: uopće doznati s aco. c. inf. quos cum tanta celeritate venire rex addidicisset, Justin. additamentum, i n. [addo] pridatak, dodatak, prilog, obično trop. Ligus iste, additamentum inimicorum meorum, ad-do, didi, ditum, 3. J) uopće dodati; pridati, pridavati, dodavati što k čemu ili na što, pridružiti koga komu ili s kim, obično s praep. in i aco. : epistolas in eundem fasciculum velim addas; album in vestimentum; :i: manus alicujus in vincula; s dat.: * frena feris; * jugis arcem;* soleam pedi; alcui calcar ili -j- calcaria podbosti; * jugis pondus; femur suris; * comitem alicui, * se sociam, ductorem

27

adamanteus—addo