Topola

odi. i aa) raspravljati, vijećati, razmatrati, raztnišljali, haec exigentes (so. inter se). Liv.; -j- quo (die) de his coram exigere possimus; * tempus secum ipsa moduraque; odi. * non satis exactum (sigurno), quid agam; * nec satis exactum est, corpus an umbra forem, bb) f prema čemu urediti suo equorumque cultu ad luxuriam magis quam ad magnificentiam exacto. exigue, ad«, [exiguus] oskudno, slabo, malo, sumptura praebere, Ter.; e. (u kratico) scripta est (epistola); celeriter exigueque dicere de etc. exiguitas, atis, / [exiguus] tjesnoća, malina, oskudica, castrorum, pellium, copiarum, temporis; -j- fisci; -j- terrae; propter eorum exiguitatem, jer nije važno. exiguus , adj. s * -j- sup. „tacno ddmjeren“, tijesan , o skudan, malen, neznatan, kratak, majušan, spatium; castra, -)- aedificia; pars terrae; exile et e. cor; corpus, vitko ; mus; * toga, tijesna, * torques; supst. exiguum campi, spatii, malo, Lir.; numerus oratorum; copiae; facultates; fructus; * census; f pabulatio; * supst. exiguum malo, aquae; * exiguum tument vela; f vox, slab ; * sonus; tempus; dies (rok) ; vita, kratak; * finis libidinum; f supst. exiguum temporis; exiguum dormire; tp. o obujmu, cijeni, važnosti koje stvari, malen, neznatan, slab, loš; exiguis quibusdam finibus totum oratoris munus circumscribere; gyrus quidam; laus; * solacia; * munus; * elegi; perquam exiguum sapere, malo. exilis [ od Ile, ilia, „bez bokova“] adj. s komp. i) mršav, tanak, vitak, tankovit, slab kratak, pecudis ječim; bovis cor; (Hor.) femur; -J- ramus; solum e. et macrum; f o čovjeku. 2) Napose * domus e., siromašna, * domus Plutonia, pusta, bez radosti; * via; (Nep.) res exiles, malena sredstva, imutak; tp. e. oratio, genus dicendi, suhoparan, mršav; f o govorniku, (fiuntque pro) pressis exiles; (Plaut.) e. omnium aegritudinum = prost od itd, exilitas, atis, f. [exilis] m ršavost, oskudica, slab o6 a, siromaštvo u besjedu (opp. übertas et copia). exiliter, adv. [exilis] mršavo, tanko, tp. a) o glasu, tanko, slabo, verba exiliter examinata. b) slabo, mlitavo, bez snage, suhoparno, jejune et e. disputare; annales e., scripti. exilium gl. exsilium. eximie, adv. [eximius] Izabrano, vanredno, osobito, izvrsno. eximius, adj. [eximo] 1) Izuzet, tu unus e. es; te illi unum eximium, cui consuleret, fuisse; (Ter.) neminem e. habeo. 2) odabran, iz-

vrstan, vanredan, osobit, ingenium; opinio virtutis; virtus; gloria; pulchritudo; spes; facies; haec. eximo, emi, emptum, 3. jex-emo] 1) izuzeti, snimiti, skinuti, oduzeti, ukinuti, brisati iz . . ~ f digito anulum; f alcui dentem, izvaditi; * caeco acervo; alqm de numero proscriptorum; * alqm ex, de reis; diem ex mense; * exempta spinis de pluribus una; "h turbae quamvis bonorum auctorum eximi; f se hominibus, odijeliti se, odvojiti se 0d... Napose a) izvaditi == osloboditi, izbaviti, opro stiti , alqm tanquam e vinculis; agrum de vectigalibus; alqm ex obsidione ili (Liv.) samo obsidione, osloboditi od opsade; alqm ex culpa; se, reum fortunae ejus diei, crimine; cives servitio, servitute, rem miraculo = uzeti stvari čudnovitost. b) tratiti,pdtr aliti, gubiti, diem dicendo; calumnia dicendi tempus; ea res illum, diem; -f- tempus. 2) uzeti, oduzeti, odmaći, ukinuti, id quod me angebat; eam religionem; j- discrimen nationum; * dies festus atras curas, tjerati, * onus sollicitis animis; -}- alqm servitio, -j- morti, -f crimini, osloboditi koga od -j- omnem cunctationem alcui; j- tempora otiosae peregrinationi; (Ourt. Tao.) exempta dubitatio est, e. dubitatio; (Tao.) plurimis mortalium non eximitur, quin etc,, ne može se izbiti iz glave, da . . . ex-Inanio, 4. isprazniti, iskrcati, istovariti, navem, agros, gentes, oplijeniti, opljačkati, civitas, -j- provincia exinanita; j- regionem frumento; -j- ultimam aciem, ex-inde, (exim, na kraju oslabljeno e. sinj adv. 1) (pretkl. i kasno) u prostoru; odavle, odanle. 2) o (lokalnom) redu ili vrsti: na to, izatoga, exin mari finitimus aer. 3) u izprajcmju ili u ređanju čina Ud.: potom, onda, zatim, Tac 4) u vremenu: na to, onda, potom; (kasno) otkada, otkako. 5) kauzal., prema t o mu (kako), Plaut. existimatio, onis, f [existimo] 1) oijenjenje; sud, mnijenj e non illi tacita e., sed vehemens et liberum populi R. judicium; communis, vestra e. est; vir optimus omnium existimatione; i (Suet.) čedno Izuštena izjava. 2) mnij enj e, koje drugi o kom imadu: dobar glas, poštovanje, bona; integra; magna; violare, oppugnare, laedere, offendere existimationem alejs; facere alqd contra ex. alejs; i dobar glas = vjera, veresija, debitorum. existimator, oris, m. [existimo] rasuđivao, kritičar. existimo (existumo), 1. [aestimo] 1) cijeniti, procijeniti , pr o suditi , držati za što, alqd flocci, Plaut. ; magni ejus opera existimata

378

exigue—existimo