Topola

est; (Sulpio. u Oie. ep.) omnia minoris; -J-magni e. s inf.; alqm avarum, idoneum; te sapientem et appellant et existimant, i drže te s razlogom za ni., alqd turpe; (Ncp.) magnam existimavit quaestum memorem gratnmque videri; princeps oratorum existimatus est; in hostium numero existimari; utcumque haec animadversa aut existimata erunt. 2) držati, m i sliti , 7n ni ti , biti toga mnije nj a, s aoc. c. inf. u pas. s non/, o. inf., existimatur nescire rectum; nelidno; (Ter.) g. quaest. indir. quod ego nullo modo existimo; ita intellegimus vulgo existimari; bene ili male existimatur de alquo misli se. 3) prosuditi, odluči ti, su diti, quotidianae vitae consuetudinem. Ter.; ex eventu de consilio alejs; exstant orationes, ex quibus existimari de ingeniis eorum potest; c. quaest. indir.; nnvlasf. kao UjeSn. t. t. ut Antistius medicus existimabat, Suet.; supst. existimantes, kritičari. existo gl. exsisto. exitiabilis i exitialis, e, adj. [exitium] poguban, opasan, zlokoban, prodigiorum eventus exitiab., bellum exitiabile, tyrannus exitiabilis; exitus exitialis; * donum Minervae exitiale. exitio, onis,/. [exeo] Izlaz enj e, jed(n. Plaut. Truo. 2,6, 30. exitiosus, adj. [exitium] poguban, pogibeljan, opasan, zlokoban, conjuratio; exitiosum esse rei publicae; (Tao.) Otho luxu, saevitia, audacia rei publicae exitiosior dicebatur. exitium, ii, n. [exeo] 1) propast , pogibija, razor, rasap, urbis; ego tibi exitio fui; i u pl. omnibus exitiis interii, Plaut.; metu cru delissimorum e. carere non possumus; rapinis et incendiis et omnibus e.; civitatum afflictarum extremi exitiorum solent esse exitus, posljednje i konačne nesreće. 2) melon, o čovjeku, koji koga upropašćuje: propast, nesreća, * tuae genti, exitus, us, m. [exeo] 1) Izlaženje, izlazak, odlazak, omni exitu et pabulatione interclusi; exitum sibi parare; asservare singulorum exitus. 2) izlaz = mjesto, kuda se izlazi, portarum; portus; aedificii; septem exitus ex domo fecerat; u prilici, quae plurimos exitus (povoda) dant ad ejusmodi digressionem; exitus ab utroque datur (obavijest) conturbato errantique regi. S) tp. a) svršetak , zaglavak, konac, orationis; mimi, fabulae; argumenti; anni, oppugnationis; ad e. adducere alq, svršiti, dotjerati do kraja; e. vitae; in exitu est meus consulatus; perditae civitates solent exitus exitiales habere; tristes e. habere. Napose konac života, smrt, humanus; honi bonos

e. habere, f exitus alcjs. b) uspjeh, svrha, cilj, posljedak, sudbina, sreća, eventus causae et e. rerum; victoriae, belli; haec omnia meliores e. habebunt; e. fuit orationis; ut nullas e. imponeretur sermonibus; disceptatio sine exitu fuit; ad exitum perveniri non potest; * futuri temporis exitus; posl. * exitus acta probat. ex-lex. egis, adj. bezđkon, koga zakon ne veže, tu unus es e. ex-obsecro, 1. smjerno moliti, zciklinj a ii, jednom Plaut. As. 1,3, 93. ex-oculo, I. obezoeiti, oči iskopati, lišiti očiju, Plaut. exodium, ii, n. [tfothor] (upr. izlaz, zaglavak) eksodij, komična zaključna igra, osb. poslije ateland, za careva iza tragedije prikazivana. ex-olesco, evi, etum, 8. proći, nestati, izaći iz običaj a , zastarj cti, favor patris, Liv. •J- antiquitus instituta, \ Graeci amictus, f rumor. -j- dolor, -j- disciplina per desidiam; (Suet.) paene jam exolescentibus literis. exoletus, adj. [exolesco] 1) (dorastao do bluda), raspušten, (dječak) bludnik, milosnik, scorta; exoleti; (Tao.) remiges. 2) zastario, što već nije u običaju, exoleta vetustate annalium exempla; e. jam vetustate odium; -j- supst. exoleta revocavit ( opp. nova). ex-onero, 1. 1) rasteretiti, istovariti, iskrcati, navem, Plaut.; -]- naves; ventrem; -j- stomachum, isoistiti se; * colos, opresti. Napose a) (pretkl. i kasno) riješiti se koga , potisnuti, alqm ex agro; multitudinem in proximas terras, b) * -j- se e., o rijekama: utjecati u more. 2) tp. riješiti, civitatem metu; liberare atque e.fidem suam, Liv., -{•animum sollicitudine, -p se, povjeriti se komu, kazati tajnu; -j- conscientiam suam, olakšati; -p exonerari laborum meorum partem, da'mi se oduzme itd. exoptabilis, adj. [exoptoj (rijetko) poželj an, Plaut. exoptatus, adj. s komp. i stop. [partic. od exopto] ■poželj en, ugodan, drag. ex-opto, 1. 1) (pretkl.) izabrati, exopta id quod maxime vis tibi evenire. 2) poželjeti, zaželjeli , želj et i, ea maxime; Samnitium adventum; pestem alcui; s inf., s ut; apsl. exorabilis, adj. s -}- komp. [exoro] umoljiv, üblaži v , iracundiae; ullum minus esse e.; * non e. auro; illis in multorum saepe personam per gratiam et preces exorabilibus, budući oni milostivni, blagi prema . . ~ Suet, Aug. 27. exorabula, orum,-», [exoro] sredstvo, čim se tko može umoliti, molbe, Plaut.

379

existo—exorab ul a