Topola

(vježba se u ljubavnim hitrinama) virgo ; * voće paterna fingi ad rectum, upudivati se. c) u duhu stvarati, pomišljati, predstaviti, predočiti sebi, animis, cogitatione imaginem rei; opiniones; novas sibi religiones ex loco; ex sua natura alios fingere, po sebi suditi druge; i s 2 acc.; (Just.) profectionem, misliti, spremati se na polazak; finge, fingite, pomisli, pomislite, s acc. c.inf. d) izmisliti, , i z rn i šlj a ti, slagati, h init i, fallaciam, Plaut., causas Ter. Ovid.; verba, lagati, pretvarati se, šarati; * sibi convenientia ; non visa, izmislili; ne finge, ne izmišljaj na. me; f. crimina in alcpn; ficta ad voluntatem; f. vultum, pretvaram lice, gradim (kažem) se miran i bez straha [drukčije nego pod 1)], Caes. h. G. 1, 39, 4.; * ficto pectore fatur, himbenim srcem; * se pavidum, graditi se Ud.; * -f s acc. c. inf. fiuieus, tis, m. [partic. od finio] (sc. orbis), obzor, horizont. flnio, 4. [fluis] graničiti, mediti, Rhenus finit imperium populi Romani; signum animo; lingua finita est dentibus; tp. a) omeđiti, ograničiti, stegnuti, stezati, cupiditates; censuram; * sitim, gasiti; tristitiam, b) odrediti, uredi, uglaviti, modum alcui rei; locum; tempus; diem (rok); mors est finita omnibus, suđena je; impers. finitur ne, određuje se, neka ne. c) dovršiti, dbčeti, zaključiti, bellum: * alcui vitam; -j- vitam suspendio; miserrimam vitam pessima morte; -}vitam per vulnera; * prandia moris, zaključiti čim ; * studia, * amores, ostaviti se, odredi se; kao uret. t. t. ut sententiae verbis finiantur, svršuju se perijodički ; nec solum componentur verba, sed etiam finientur; aptam et finita pronuntiare, zaokružen; prestati govor iti, zdmuknuti, svršiti , * finierat ; ( Tao.) svršiti = preminuli, umrijeti, finiit anno aetatis vicesimo; pas. finiri morbo, Plin. ep.; -J- * finiri, umrijeti. finis, is, m. (rijetko f.) abi. e, starije i, gen. pl. um, 1) međa, granica, loci, regni; quem ad finem, dokle, kako daleko ; * ultra finem; fines agrorum; pl. Često zemlja, kraj, država, in finibus Eburonum; angusti, lati; extremi, primi, krajina; neque quisquam agri modum certum aut fines habet proprios; * za lađe pristanište. 2) tp. a) međa, granica, constituendi sunt qui sint in amicitia fines et quasi termini diligendi; oratoris facultatem sui ingenii finibus describere; (Hor.) certi; * naturae; * exiguo fine libidinum t. j. jer molone svaka međa mora uzmaci pred požudom, b) cilj, meta, ad eum finem, tako daleko, dotle; quem ad

finem, tako daleko, dotle; quem ad finem, do kojega vremena, dokle; pectoris fine, ća d 0..; * nulla aula divitem manet certior fine destinata orci rapacis, nego U sigurni cilj, koji je Ork za sve; * excludat jurgia f., određen broj godina,• o) kraj, konac, finis vitae; finis laborum; ad finem venire, svršiti se; ad finem adducere, svršiti; finem facere loquendi, Tusculanarum disputationum konac učiniti = svršiti; injuriis; * fine dempto ili extempto bez kraja; * operum; * amorum; * quaerendi; * Brundisium finis est longae chartae viaeque ; konac života, smrt, Tao.; * quem mihi, quem tibi finem di dederint; * supremus finis; tp. najkrajnje (to zO-og), vršak, vrhunac, bonorum, malorum, honorum najveće dobro, zlo, najviša čast; tres sunt fines expertes honestatis, tri vrste određivanja najvećega dobra; glavni cilj, glavna svrha, domus finis est usus; qui finis istius consilii est? * certus; * spe finis; ad eum finem, u tu svrhu, Tao. finite, adv. [flnio] ograničeno, umjereno, f. avarus erit, jednom Cio. fin. 2,9, 27. finitimus, adj. [finis] 1) graničeći (s kim), susjedni, međaš, susjed, Galli sunt finitimi (međaši) Belgis; aer mari; * Boreae (dat.); provincia f.; bellum f., s međašima; * arma f., međaša, susjedska ; supst. finitimi, orum, m. međaši, susjedi. 2) tp. graničeći čim, u svezi su čim, srodan iliveoma sličan čemu, nomen periculo ; metus est f, aegritudini; poeta est f. oratori; artium et studiorum quasi finitima vicinitas, međaštvo i susjedstvo. finitor, oris, m. [finio] razmeđavao, mjerač. fio, factus sum, fieri (prema glagolu fuo, fore, fui, futurus „biti“, stoji, * fulo, * flio, fio, sa značenjem inhoativnim „bivati“ itou pas. značenju, t. j. aktivnom intraz.) bivati, postajati, nastati, stati, zbiti se, dogoditi se, desiti se, rađati se, poroditi se, rasti, biti i dr., Arabia, übi absintium flt, Plaut.; fit fletus gemitusque, clamor maximus; carinae f. levi materia; testudo ex ligno facta; id ei loco nomen factum, nadjenuto; fit alicui furtum, pokraden bude tko, Plaut.; factum volo, hoću, zadovoljan sam; alcui factum (esse) velle, dobro misliti po ili za koga, dobro htjeti, Ter.; dictum factum, što, rekao, to i učinio, odmah, gl. dico 1); mihi non flt veri simile, meni se ne čini vjerojatno, Ter.; contempsi te nec potest fleri (ne rodi, ne može biti) me quidquam superbius; fit pons, sagradi se; statua ei fit, podigne mu se; senatus consultum; initium, začne se; proelium, zametne se; peculatus, počini se; certiorem fieri, obavijestiti

417

finiens—fio