Topola

flagritriba, ae, m. [flagrum i rolfico] taribic, šaljivo o robu, koji se cesto šiba, jedn. Plaut. Pseud. 1,2, 5. flagro, 1. 1) plamenom gorjeti, plamom plamtjeti, buktjeti, onerariae f.; * telum flagrans, munja; * arae. 2) tp. plamtjeti, gorjeti, o zlu, o strasti, o stanju i slion., Italia flagrat bello, gori ratom, convivia, quae domesticis stupris flagitiisque flagrabunt, na kojima će bludi i sramotna djela plamenom buknuti; f. infamia, biti' na zlu glasu; * rumore malo; f. invidia, s najvećom se mržnjom mrzi na koga; inopia, mučen oskudicom; gorjeli, upaliti se, f. cupiditate, desiderio, amore, odio, alcjs rei studio; recentibus studiis flagrans, jošte oduševljen sa skorašnjih utisaka onih nauka na tebe; flagrabat domus studio et cupiditate liominum, bijaše puna ljudi s gorućom ljubavlju i željom; ut cujusque studium flagrabat ; vitia libidinis f. (gorahu u njega) apud illum; * flagrans amor Heben, paleći, ginući za . .; gorjeti = vruće željeti, s inf., ire in aciem furore quodam et instinctu flagrabant, Tao. hist. 2,4 G.; (Tac.J flagrantissime, (najjača, najveća) eo in tempore gratia Pallas, flagrum, i, n. bič, kandžij a, (Plaut.) gimnasium flagri, škola biča, t. j. rob, koga su često šibali. 1. * flamen, inis, n. [flo] 1) duvanje, Borea, surdas flamine tunde fores; i vjetar, ingens; ferunt sua f. classem. 2) sviranje, glasovi svirale, flamina tibiae. 2. flamen, inis, m. (od flare ~nažlgač“ žrtve) osobit svećenik određen za jedno božanstvo. Drži se, da ih je Numa osnovao. Tako su bila tri majores (patriciji), fl. Dialis za Jupitera, Quirinalis za Rontula, Martialis za Marta i 12 minores (plebejoi) za manje bogove. U carsko doba bilo je Jlamina i za pdbožene careve: fl. Augusti Tac. Najznamenitiji bio je flamen Dialis, u veliku ugledu., ali u slobodi svojoj veoma stegnut ceremonijama. Tako nije smio preko noći ostati izvan grada, nije smio vidjeti oružanu vojsku, niti je smio koga da vidi, gdje na praznik radi. Nije smio na sebi imati prstena, ni uzla (znak ropstva). Ženidba je njegova konfareaoijom sklopljena bila nerazrešiva. Ako mu je žena umrla, valjalo mu ; se Časti odredi, f. Dialis, Martialis; Quirinalis (Romulov, Romulus); flaminem capere, prodere, inaugurare. flaminica, a e,/, žena flamena Jupiter ova (flaminis Dialis), kojaga u poslovima njegovim pomagala, te je bila vele štovana. Flamininus v. Quintius. flaminium, ii, «. [2. flamen] dostojanstvo flamena, flamenstvo.

Flaminius, Flaminij e, ime plemenu rimskomu, od kojega je najpoznatiji Gajus FL, koji je kao konzul poražen u koju kod jezera Trazimenskoga g. 217. pr. Is.; kao cenzor sagradi cirk ijednu vojnu cestu; adj. Flaminijev, flaminijski; adv. Flaminianus, adj. Flaminijev, flaminij ski. flamma, ae, f (od osn. flag, od koje i flag-ro) 1) plamen, comprehendere, concipere f., planuti, upaliti se; effusa f.; * Colchicae; Achivae; pren. eripuit se flamma, oteo se osudi; poslov. e flamma petere cibum, o veoma gladnu i veoma prostu čovjeku, Ter.; * prius undis flamma (se. misceatur), prije će se voda s vatrom združiti; * unda dabit flammas; = * zvijezde, munje; * zublja, luč; * vatra, žar očiju, stare flamma; * o kacigi, vomere flammas. 2) tp. a) f. belli, b) f. amoris, * flamma, plam, žar = vruća ljubav, ljubavni žar ili plamen; f. gulae, pasji glad ; ea flamma crescit, plam = žestoka želja časti; vis et quasi flamma oratoris; * ultrix flamma, žar ili plamen osvete. flammearius, ii, m. [flammeum] graditelj vela, veldr, koprenar, jedn. Plaut. Aut. 3, 5, 36. flammeus, adj. [flamna] 1) plamen, žarak, vatren, stellae; * lumina f., žarke oči; odt. . supst. flammeum, i, n. (sc. velum) (plamena) komora, veo sa nevjestu na svadbi, * f. capere. flammifer, era, erum, adj. [flamna-fero] plambnosan, plamenit, žarak, vatren, pinus; vis; crinis, flammo, 1. [flamma] 1) * intrans, plamtjeti, b u letjet i, gorjet i (samo u partio, praes.), lumina (plamenit, žarak); fenum. 2) trans, upaliti, užeći, u pas. i plamtjeti, gorjeti, rasp aliti se, * aetherio flammatus Jupiter igni; * Phaethon flammatus; ut interirent aut crucibus affixi auf flammandi; tp. potpaliti, užeći, raspaliti, podžeći, ugrijati, -[• arrogantia (razjariti) omnes; * flammato (srdit) corde, flammula, a e,/, [dem. od flamma] plam i čak. flatus, us, m. [flo] duvanje vjetra, dah, vjetar , * secundus; * hiberni; pren., si feret flatus, v. fero, I. f); ad id, unde aliquis flatus ostenditur, vela do; odt. prospero flatu fortunae uti; is cujus animum nec prospera fortuna flatu suo efferet, nec adversa infringet; napose a) -j- vjetrovi (u trbuhu), nadam, b) \ o duhan ju mjehova, ignem flatu accendere; o) disanje, d) dahtanje konja, e) * sviranje, * tp. nadutost, oholost.

420

flagritriba—flatus