Topola

8

Hadži-Ruvima. Ne manje nego preko sedamdeset srpskih glava, nataknutih na kolce, »uresiše« tada beogradske bedeme.

Glas o sječi knezova uzrujao je narođ toliko, da se krvnik dahija Mehmed aga Fočič, koji je bio odredjen, da smakne Karadjordja, nije usudio da sam ode u Topolu, nego je poslao svog doglavnika UzunMehmed-Kavedžiju sa još dvanaest grlato oboružanih odabranih Turaka u Topolu, da mu odande donesu Karadjordjevu glavu.

U rasvitak 24. januara 1804, stignu Fočičevi odabranici u samu Topolu i bahnu pred Karadjordjevu kuću, gdje zateku Karadjordjevicu samu. Karadjordje je u taj mah bio u svojim podrumima. Turci rupe u kuću, jer nijesu vjerovali, da nema Karadjordja, pa pretraže svaki kutak u kući. Kad ne nadju Karadjordja, oni narede Karadjordjevici, da im donese rakije, pa pred kućom u šljiviku posjedaju te, srčući kavu i pušeči na nargile, udare u jeglen. Po zapovjedi tih Turaka Karadjordjevica odmah ode u podrum po rakiju i tom prilikom saopći Karadjordju, što se zbiva na domu. Karadjordje joj naredi, da im odnese rakiju, pa da se onda zatvori u kuču i nikog da ne pušta. Sam pak ode medju svoje čobane, naoruža njih šestoricu pa se s njima krene svom domu. Tu otvore vatru. Karadjordje übije Uzun Kavedžiju, a svaki čobanin po jednog Turčina. Karadjordje smakne još dvojicu, a ostali glavom bez obzira pobjegnu prema Banji, gdje se skriju u Han. Ovdie ih Karadjordje pohvata, oduzme im oružje i odijelo pa ih uputi u Beograd, da jave đahijama, što se zbilo u Topoli.

Karadjordje, videći, da s Turcima nema drugog spasa i da nije više gospodar svoje glave, učvrsti se u uvjerenju, da im se mora oduprijeti oružanom silom, te se vrati u Topolu, svoju svojtu odvede u krčevačke planine i povjeri ju dvojici svojih najpouzdauijih čobana, a sam sa ostalim čobanima krene u goru da potraži Stanoja Glavaša, Hajduk-Veljka Petrovića i ostale srpske hajđuke i da s njima ugovori, kako