Topola

16

uspjeti, Jer Je turska sila bila Jaka a narod srpski izgubio svu nadu u spas pa Je počeo, tko Je kud mogao, bjegati, tako, da se je srpska vojska smanjila. U toj nevolji Karadjordje učini posljednji pokušaj, da spase narod te piše velikom veziru, da obustavi na šest nedjelja prodiranje i da počne pregovore o miru. Ali uzalud! Veliki vezir, podgovoren od svog sovjeta, ne htjede pristati na primirje, nego svom silom nastavi prodiranje.

U tom stanju stvari, videči, da u otporu nema više spasa, Karadjordju nije preostajalo ništa drugo, do li da sa mnogim vojvodama predje u Austriju. Bilo je to 21. septembra 1813. godine.

Značajno je, da se u Carigradu i na Bosforu na glas o tome, da Je Karadjordje prešao u Austriju te turska vojska opet zauzela Beograd, Šabac i Smederevo, iz topova pucalo tri dana po tri puta, dajući oduške veselju, što je Srbija opet pokorena.

III

Citava Karadjordjeva vladavina poslije orašačke skupštine od godine 1804. pa do odlaska Karadjordja i nekih vojvoda iz Srbije u Austriju godine 1813., isprotkana Je neprekidnim ratovanjem i osvajanjem,koje je po Srbe ispalo povoljno toliko, da se Karadjordjeva Srbija protezala od severa na Jug od Beograda do Niša a od zapada na istok od Loznice do Negotina. Ma da Je Karadjordje za sve to vrijeme zabavljen bio vojnim operacijama, koje su mu oduzimale najviše vremena, ipak je dospio da se pobrine i za unutrašnje uredjenje svoje zemlje.

Kako Je, prema napred rečenom, Karadjorđjeva glavna radnja bila usredsredjena u narodno naoružavanje i spremanje za boj. to je Karadjordje, kao vješt organizator, koji je i sam, učestvujući u austrijskim ratovima, imao prilike uočiti vojnu stegu i disciplinu te se uvjeriti, da je kud i kamo lakše operirati sa iz-