Učitelj

16 Учитељ

skoj školi, piše u „Ženskom Svijetu“ 1918. br. 9. u ostalom ovo: „Između raznih nevolia i bijeda, što nas progone u našem moralnom napretku, svakako ie i ova, što ne znamo, što imamo, pa kod svojega bogatstva ostajemo sirotinjom proseći od tuđega mrvice duševnoga kruha, koje nas često i otruiu mjesto da nas nahrane. Takovo je iedno naše bogatstvo, upravo našoj dobrobiti. namijenjeno, jer naibolie odgovara našim prilikama, obilje književnog rada Davorina Trstenjaka. Njegovih 35 knjiga (sada 44), 'koje su plod života i iskustva, plod velikoga srca, koje samo kuca. i izgara za preporod svoga naroda, plod dubokoga razmišljanja, što je potrebno našem narodu, a da izađe iz nesrećne tamnice robovanja i neznanja, u koje ga strovališe vijekovne negve i lisičine; tih njegovih 35 knjiga, koje bi bile kadre, da nekom narodu: dadnu pravac njegova otkuplienia i spasenja nacionainoga, moral-– noga i uopće čovječnoga; te knjige bijahu zabranjene da se čitaju, a Što je na:gore i što je svljedočanstvo naše moralne i nacionalne golotinje „veći dio naše obrazovane ruke i ne zna ni danas za njih,“ danas, kada hoćemo da odredimo svoju budućnost, da provedemo. jedinstvo narodno, da kažemo Evropi, da smo narod svijestan ljudskoga dostojanstva, da smo vrijedni biti svoji na svojemu. A upravo. tim spasonosnim idejama Trstenjak nas ie učio kroz pedeset Sodina svojega rada. Njegova su djela književna upravo pripravnica, škola, uputa, neke vršti evanđelje, koje je naiprije imalo uputiti uzgojiteliice i uzgojitelje narodne, kako da vode svoj narod k svilesti i preporođu, pak onda inreligenciju i puk, jednom riječju cijeli hrvat:ki i srpski narod, jer upravo u tome je i veličina toga popularizatora svijes i, poštenia, ljubavi, pouzdania use, što umije da piše za svakoga, tko ima zdrav razum i pošteno srce. Ono bogatstvo misli koje nikoše iz iskustva, promatrania i proučavanja. naših prilika, naše ćudi i naklonosti, naših mana i vrlina; iz ispitivanja naše prošlosti i sadašnjice; iz neumornoga školovanja po. dielima najvećih velikana liudske misli o uzgoju sebe i svoga. bližnjega, od. Sokrata, do Komenskoga, pa Tolstoja i Preradovića; ona slavenska dobrota i blagost, a ujedno prkos i prezir svega, što je silničko, barbarsko, podmuklo, neiskreno i podlo: to sve siediniuie i obuhvata plemenito srce Trsteniakovo, pak u bistroj, · riječi, u poletnu: stilu, u piesničkom nadahnuću pripovijeda svome narodu puteći ga k izvorima dobrote, liepote, ljubavi, pravednosti, snošljivosti, rodoljublia i čovječnosti.