Učitelj

460 Учитељ

ljali. Razred nam je počeo cvasti. Prozori se punili ručnim radovima. Zidovi bijahu iskićeni domaćim crtačkim radnjama. Soba jeblistala od čistoće! A sada svemu je krai.... Zar Ilija? E tu će krivac biti. Izabravši ga u počelku svojim vođom, pokazivao je silnu volju za rad i divan organizatorski duh. Bože moj, ono liiepo pokoravanje! Pa njegov blagi način, pun takta i opreznosti. On je znao sve đa tako lijepo riješi, da obje stranke тадомо izmiri..... E, nema druge, nego upravu promjenifi!! Ilija je predobra: duša. Preblag jie. U zadnje vrijeme, eto, prave iz njega budalu! Josip je dapače bestijalno udario Iliju, dobrog Iliju, po nosu..., i krv je blaga poprskala prsa Ilijine košulje bijele kao snijeg, kao' što mu je i duša čista i bijela........ Takovi su po prilici bili razgovori onih „još ne pokvarenih“ zadnjih dana u trećem razredu.

Subota. Isvanredna sjednica zadnji sat po podne. Prisilili iliju oni, koji ne mogoše, da to podnose više, da je sazove. Gospodin je također pristao, očito neobično veseo, da su sami dali inicijativu bez njegovog pritiska. Cio dan je osobita žurba i radoznalost, Primjećuje se, da se Ilija posve povukao iz borbe, sigurno zadovoljan, što je „u stanje mira“, kao i to, da se bore o predsjedničko mjesto dvije najistaknutije ličnosti. Duško i Branko! Duško, najradinije i najmililije dijete, idealista; i Branko, nadaren momčić, crnih uvojaka i rumenih obraščića, muških kretnja, ponosan, upravo tašt! Altruista — egoista! Idealista i materijalista! Dva oprečna tipa i s njima dva oprečna tabora. Uz Duška: radnici, skromni, povučeni, uvrijeđeni i polišteni. Uz Branka: sebičnjaci, laskavci, častohlepci i lijenioci. Branka počastiše svojom simpatijom i većina djevojčica „boljih“, one sa „mašnama“ u kosi. Sigurno im imponira svojim kretnjama, lukavošću i brbljavom razmetljivošću. Duško je taj dan osobito potišten. On vtdi, osjeća, da je slab, da će propasti, jer je „više zla na svijetu“ — a koliko. bi se trebalo uraditi, svojski započeti!!

Ali zar da on predobija pristalice na падп Као Branko?” Onako nedostoino i ogavno! Pustim besmislenim obećanjima, nagradama, sirom, kolačičima, bombonima...... Ne, on ne može biti demagog! On će i to progutati, čekati će, doći će valja, njegovo. vrijeme. Taj gospodin, on, on bi mogao mnogo, ali neće ništa! Zašto je to prepustio sve nama?! Njegova bi zadnja riječ ipak bila. sveta! On umije tako lijepo zlo otkriti i suzbiti, ta on mi upravo. iz duše govori ono, što osjećam, a ne znam ovako mali da kažem.