Učitelj

Dečja lektira i đečja literatura 799

žene književnike Desanku Maksimović, Milicu Janković, u lovenaca; divnoga, pjesnika, Otona Župančića, Cvetka, Golara, Engelberta Gangla, a u nas Hrvata, koji reći bi imademo najjače TaZvijenu omladinsku književnost i koji prvi započesmo nezahvalnu borbu protiv starih nazinanja na, književnost za omladinu, Brlić Mažuranićevu, pa. osobito Vladimira Nazara, koji se postaviše u službu više citirane misli Tolstojeve, između kritičara, jedva bismo mogli ikoga spomenuti, koji se počeo da svojski stara, oko. prikazivanja edicija za omladinu.

Tako stvar stoji današ! Jaz između ozbiljne prave kritike i literature za omladinu još je uvijek velik, znači, da kritika, rad oko izgrađivanja pravilnoga gledanja u oblast literature za djecu ne uzima ozbiljno ili, da drži da taj rad uopće nema, vrijednosti i važnosti po čovječanstvo. Pa ipak, pravilno izgrađivali literaturu za omladinu znači pravilno i sigurno postavljati čvrste osnove valjanome uzgajanju djeteta.

Prerađivanje Servantesova, „Don Kihota”, Deleoeoa „MBobinzona Krusoa”, Le Sageova „Hromog: đavla” i t. d., sve djela, koja su bila prvotno pisana samo za odrasle i s posebnom svojom socijalnom temdencom, nikao nijesu kraj sve svoje literarne vrednosti mogla da potisnu s tržišta omladinske književnosti djela pomenutih klerikalnih omladinskih književnika, koji su velikim razmahom preplavili svijet, pa dosljedno tome ni premostiti jaz, koji je nastao između literature za odrasle i književnosti za djocu. Dosjedno tome i javna je kritika ostala, po strani i ovakovim

. pojavama, pa ih gotovo nije ni registrirala, a kamoli o JI Ha VO- dila ozbiljna, računa.

Što više i putopisne pripovijesti pune romantične Tlabule i doživljaja među Indijicema i drugim narodima urođeničkih krajeva, kojima je, reći bi, udario prve temelje Prance Кооре sa svojim poznatim „Mestvićevim pripovijetkama” nijesu bile kadre, iako potpuna novotarija u književnome svijetu, javnu kritiku jače zainteresovati za djela, koja se pišu s namjerom da služe

· kao lektira omladini i ı da. izgrađuju tako zvanu omladinsku književnost, koja u stvari, kako su joj smjer i zadatak odredili pisci šezdesetih godina, pređašnjega stoljeća i nešto ranije. ne smije i više nema, rezona. da, Opstoji.

Tako je kritika za, unapređivanje literature za omladinu ostala, posve pasivna, a što je najgore njenom pasivnošću i rodi-