Učitelj

804 Учитељ

dinoga lica, u takvim romanima ili dedektivskim pripovijetkama Dproćutiti potpunim srcem i zajedno se s njim rasplakati i ražaliti nad nesrećnom ili srećnom sudbinom lica, koje im u lektiri postaje simpatično. U njih dakle više prevladava sentimentalnost, erotizam, dok se dječaci zamose za, herojskim podvizima svojih junaka. Otuda i podjela šundliterature i dvije skupine: jedno su pripovijetke i romani namijenjeni dječacima, drugo romani i pripovijetke pisane za djevojke. Nesamo po svojoj tehnici, nego i po samom natpisu lagano se prepoznavaju jedni od drugih. Tako „Garibaldi”, „Rinaldo Rinaldini”, „Osvetnik”, „Tajne ruskog carskog dvora” i t. d. pripada u prvu grupu šundliterature, a „Djevojka s biserima”, „Slijepa grofica”, „Ciganče”, „Sudbina, ostavjene” i t. d. u drugu. I čitača je mlada, publika, tako podije ljena. Sve to samo utvrđuje mojeranije istaknuto mišljenje, da, se šundliteratura piše po izvjesnom programu i prema izvjesnim tendencijama. Auktori takove vrste literature nijesu dakle neDpismenjaci ili možda najveže psihološki. Nasuprot, Oni psihologiju ·današnje omladine, najpače one nižih slojeva, izvrsno роznavaju, pa je upravo po tome i utjecaj šundliterature za, pravi- · lan razvitak, koliko moralan.toliko i socijalan naše omladine ораsan i toliko je borba protiv ovakove vrste literature to potrebnija. I to borba do istrage.

Pitanje je imademo li mi za tu borbu potrebnih sredstava. i potrebnoga, oružja? Odgovor nažalost ne može biti posve pozitivan! U prvome redu, kako sam ranije spomenuo, mi nijesmo dodanas sebi privukli javnu kritiku, niti smo je umjeli zainteresovati za pitanje unapređivanja literature za, omladinu, a ioš Smo manje umjeli ukazati na opasnost, koja slijedi za pravilan moralan i socijalan razvitak naših mladih generacija, po ovakvoj vrsti literature. To je osjetljiv manjak. Po tome, što nijesmoznali javnu kritiku da zainteresujemo za omladinsku literaturu i ona desorijentacija i onaj desinteresment samih roditelja, koji danas gotovo u svim slojevima ne pokazuje nikakova interesa 70, lektiru svoje djece, niti vode зктђ, о па dopada u ruke djeci i čime nakljukavaju ona svoja nježna srca i зуој intelekat. Oni pošto ne vode računa, je li se njihovo dijete moralno i estetski pravilno razvija, jer uopće ne poznaju važnosti valjane lektire ро pravilan razvitak njihovoga djeteta, kako i obrnuto, ne poznaju opasnosti, kojom može da u djeteta urodi sva, ona krimi-