Učitelj

277

se nastava održaje na sunčanoj livadi, a kod iače vrućine u šumi, budući da lagane stolice sa stolićem omogućuju selenjie škole.

Dieca se dnevno sastaju u prolazu u Ilici odakle s nastavnicom 'polaze uzbrdo i za 15 minuta dolaze u šumu i u školu. Nastava se drži ujutro od 8—13. Poslije podne dolaze samo ona djeca koja su zaostala ili koja žele da rade u vrtu ili u radionici.

Temelini principi šumske škole su: higijenski, pedagoški, psihološki, socijalno-etički i estetski.

1) Higijenski principi. Zadržavaniem u prirodi hoće škola da dieluie preventivno, t|. da očuva diecu od tuberkulozne zaraze i da ojača njihove organe za disanie. Utjecajem sunčanih zraka želi postići boliu cirkulaciju krvi, jačanje mišića i dobivanjie određene elastičnosti kože. Pomoću igre u slobodnoi prirodi želi da djeca ožive. Slobodno kretanje i rad treba da izazove dobar tek i da tijelo postepeno otvrdne. Dalje želi škola da pomoću takvog načina života i obučavanja dieluje protivu slabokrvnosti i bliedoće, zatim protivu glavobolie, lijenosti, TnlerVOZe, potištenosti i iskrivljene hrtenice. Djeci se svakoga mjeseca mjeri visina i važe težina, te se kontrolira, a čim se opazi nepravilnost, upozoravaju se na to roditelji. Antropološki mjere se djeca kad stupe u školu, ti. u I razredu, i kad je ostave, ti. u IV razredu, a isto se tako godišnje pregledavaju po liječniku školske poliklinike ili gradskog ambulatorija.

2) Pedagoško- psihološki principi. U školi se nastoji da dieca pomoću iskustva, pomoću dodira s prirodom, pomoću doživljaja i rada stiču potrebno znanje. Stoga su livada, vrt, šuma sa cvijećem, biljem i životiniama, koje tu žive, izvori dječjega doživljavanja i shvaćania, a godišnia doba pružaju obilatu promjenu. Rad u vrtu, na livadi i u šumi, u radionici i u kuhinji da|e mogućnost da se utisci, koje djeca stiču motornim putem, jače asociraj|u s onima koje su stekla akustičnim i vizuelnim putem. Mali broj učenika omogućuje individualni postupak, tako da pomoću iskušanih pedagoških metoda i slabiji učenik može da stekne ono znanjie koje bolie nadđareni stiče brže i laglie. Nadalie se dulim boravkom u šumskoi školi, u slobodnoi prirodi, te pomoću ove metode želi kod ove djece, koja su samo zbog slabokrvnosti slabija, postići i to da se jače i bolje razvije njihova pažnja, njihova sposobnost promatrania, njihovo shvaćanie i pamćenje.

9) Socijalno-etički principi. U iavnim, općim školama djeca osobito u većim gradovima — manje dolaze u dodir s prirodom negoli s ljudima. Time gube osjećaj za prirodu, a budući da su dnevno s ljudima — čije mane i greške sve više osjećaju, a kao mali egoiste također i izrabljuju — to prema njima sve više otupliu|u. Naprotiv, djeca šumske škole, koja su u čestom dodiru s prirodom, zavole životinje i biline. Ona promatraju s ljubavlju socijalni život pčela u pčeliniaku, brinu se za hranu kunića i mačke, čuvaju gnijezdo kosova i slavuja u šumi od grabilica i vjeverica. U vrtu, gdje svako dijete ima svoju ljehu (gredicu), rade marljivo i s ljubavliu, jer je sve što sade i siju, njihovo. Oni se za sve brinu, te su ponosni na svoi rad koji ih približuie radu seliaka. Na tai način zavole seliaka i uče ga štovati, kao što uče cijeniti i zemliu, te se u njima razvija želia da