Učitelj

569 „________ ______ ___ __________________ - —e—<—

dući da ima vrlo malo prelaza i veza sa ostalim školskim putovima. Tko na pr. zađe u građansku školu taj se neće moći lako prebaciti u gimnaziju. Sposobnosti, darovitosti i sklonosti su fu, ali neelastična školska organizacija ne daje mogućnosti za prelaze, za druge putove, koji se nameću kao potrebni i nužni. Osobito ie to vidljivo a i tragično onda kada dijete više nuždom vaniskih prilika ide u građansku školu, jer druge nema, a ne može poslije svojim putem; ti. može, ali kako? Ako položi privatno sva 4 razreda gimnazije ili realne gimnazije, dakle ako u stvari dječak uči dvije škole. Može, kažemo, uz spomenute uvjete ukoliko je zadovoljen još jedan bitan uviet — a taj ie ekonomska mogućnost. Ove ekonomske poteškoće koje u našim prilikama uveliko sprečavaju dalinjie školovanie i, koje, nadalje, ne daju šire mogućnosti ispravnom izboru škole u duhu sposobnosti, darovitosti i sklonosti, trebalo bi svesti na naimaniu moguću mjeru. To bi se postiglo onda kada bi država u jednom većem opsegu pristupila pomaganiu sposobnih a siromašnih učenika, kako bi im omogućila školovanje u pravcu sposobnosti, darovitosti i sklonosti.

Jedinstvena škola se rukovodi jednim visokim idealom a tai je da svaki čovjek putem škole dođe na svoje pravo mjesto. Taj ideal je, kako rekosmo, visok i uzvišen — dakako i dalek; niegovo oOstVarivanje nailazi na mnogolike i nepregledne poteškoće. Odreći se međutim te misli i tog načela značio bi odreći se duha idealizma uopće. Ako se stvarnost teško prilagođuje i podređuje ideji i idealu ne znači to rezignaciiu i potrebu napuštania ideala nego naprotiv potrebu da se volia i rad u smjeru ideje intenzivira i proširi u što većem mogućem stupniu i opsegu.

Značilo bi svakako povoditi se utopističkim nadama kada bismo željeli cielokupni kulturni, prosvjetni i školski problem rješavati na osnovu isključivo kulturnih i prosvjetnih principa. Mi znamo vrlo dobro koliko ekonomske, socijalne i druge prilike života podaju sa svoje strane kulturnom životu, odgojnoj i školskoj stvarnosti svoje Sspecifično obilježie.

To spominjemo i podvlačimo i s obzirom na ovaj, koji put beskompromisni, zahtiev jedinstvene škole da se školovanje rukovodi isključivo i jedino selektivnim principom sposobnosti, darovitosti i sklonosti. Veliki njemački ideolog nacionalnog odgoja Fichte izrekao je slavne riječi: »svaki je talenat svojina naroda koji se ne smije od njega uzeti«. Znači: škola treba da se rukovodi zadaćom, otkrivati, njegovati i razvijati sposobne, darovite ljude; upoznavati vrijedne sklonosti i prema tome svakoj vrijednosti dati put kroz jednu gusto raZgranjenu školsku organizaciju. To ie konačno i smisao t. ZV. elastične jedinstvene škole. Ona zahtiieva Što šire diferenciranie školske organizacije u pravcima sposobnosti, darovitosti i sklonosti, ali u vidu jedne organički povezane cjeline. Od dječieg vrtića pa do univerziteta princip jedinstvene škole unosi u cielokupnu školsku organizaciju duh harmonije, povezanosti, solidarnosti i uravnoteženosti koji treba da odgovara kako potrebama nacionalno-kulturnog života, tako i načelima kulture uopće. Školsko organizatorsko sprovođenje tih načela nailazi dakako na mnoge i velike poteškoće. Mi ćemo se ograničiti samo na neke značajnije momente u vezi sa potrebama naše školske organizacije a u duhu i pravcu iedinstvene škole.