Učitelj

Neki teoretici jedinstvene škole mišljenja su da diferenciranje školstva treba nešto kasnije započeti a ne odmah poslije 4-godišnje osnovne škole. Praktično kod nas, a i u drugim zemljama, školski putovi se granaju poslije 4 razreda niže narodne ili osnovne škole. Škola se direfencira u nekoliko pravaca odn. ona se nastavlja u nekoliko tipičnih smjerova: u smjeru više narodne škole, građanske škole, čiste gimnazije ili realke i konačno smjerom realne gimnazije. To je naše direfenciranie. Svaki od spomenutih putova specifično je obilježen ti. sadržava specifično obrazovno dobro i obilježen je tako reći posebnim duhom. Kako i po čemu se u obrazovno-obučnom pogledu, planski i programski oni razlikuju, držimo, da nije potrebno posebno navoditi. Postavlia se pitanie po kojim se načelima provodi izbor škole nakon završene osnovne škole, ili da to pitanje ioš konkretnije postavimo: da li se nakon završene osnovne škole opće sposobnosti, darovitosti i sklonosti pojavliuju u onom opsegu i tako jednoznačno da bi ove mogle poslužiti kao stvarni putokaz ili barem kao sugestija za izbor odgovarajućih školskih putova. Ovo pitanje, od najvećeg značaja za školsku organizaciju, među ostalim je psihologijsko pitanje prvo reda. Da uzmognemo ispravno gledati na ta pitanja potrebno je temelino ispitati problematiku sposobnosti, darovitosti i sklonosti u vidu razvojne psihologije a s obzirom na život osnovnoškolskog djeteta. Odgovoriti kategorički na ta pitanja nije danas još lako i iednostavno.

Za naše potrebe, držimo, dade se međutim bar nešto, što je vrlo važno, i sa sigurnošću reći, a to je slijedeće: darovitosti i sklonosti u mladim godinama osnovnoškolskog djeteta ne pokazuju se još ni izdaleka jasno i jednoznačno u toj mjeri da bi nam one mogle podati uvid u buduću kulturnu fuzionomiju njegovu. Duševno-duhovni život tog razdoblja, a i dalie sve nedjie do 14—15 godine, još je i suviše labilan i neizgrađen a da bismo u svemu tome mogli otkrivati trajnije darovitosti i centralne sklonosti. Otud protivnici današnje kratke osnovne škole predlažu njeno produžavanje sa svrhom kako bi se diferenciranie započelo kasnije ti. onda kada se sposobnosti specijaliziraju i kada se darovitosti i sklonosti javliaju u onoj mjeri koliko je to potrebno da se bar sa nekom sigurnošću nasluti smjer sposobnosti i razvilanja. Svakako jedna misao koja ima mnogo svojih opravdanih razloga. Tako su socialisti u Niemačkoi tražili 8-godišnju osnovnu školu kao jednu i jedinu iedinstvenu' osnovnu školu, poslije koje bi tek diferenciranje započelo. Drugi ne idu tako daleko pa traže 5- ili 6-godišnju osnovnu školu. — Mi ta pitanja sada obilazimo. Faktično i u praksi provodi se izbor škole poslije navršene osnovne škole pretežno načelima mogućnosti odn. nuždom prilika više vanjskog karaktera. Samo u velikim gradovima je zaista moguć izbor u širem smislu.

Svakako je, dakle, veliko pitanje da li sposobnosti i interesi osnovnoškolskog djeteta odaju već takav karakter da bismo ga mogli s pravom uputiti na pr. u čistu ili realnu gimnaziju ili u čistu realku. Ovo pitanje spominjemo, bez namjere da se upustimo u njegvo razmatranie, samo u želji da podvučemo njegov veliki značaj.

I ustanova prijemnog ispita nema tu svrhu da nešto pobliže kaže o direfenciranju ti. o mogućem budućem školskom putu. Taj ispit uglavnom je upravljen na ocienjivanie općih sposobnosti potrebnih

36*