Učitelj

O yyetra=nNERApPrierı ia era OG unesi riga oeRA Neto pĆShNr Grin rra IO KP IP BAG u Raa E rip rriim EK OaRr Ca ai 105:

noj školi, postavivši prije toga neka bitna didaktička načela, medu ostalim i stupnjeve rada, suprotno herbartovskim formalninmnı stupnjevima, kojih se (naime: stupnjeva rada) u svojim broinim praktičnim radovima pridržaje. Dr. Sti. Matičević objavliuie 1934 O sn ovi nove škole,%) u kojoi s naturalističkog gledišta razmatra sve bitno u novijoi pedagogiji. Dr. Marijan Tkalčić u svojoi knjizi P edđagogija i tehjhika nčen ja?) nastoji da proces obrazovanja zahvati sa šireg kulturnog stajališta, Dr. F. Mandić prikazuje, također u posebnoj knjizi, uzgojne domove") (C. Reddie i H. Lietz), a Vera Stein Erlicth kolektivan ra d u savremenoj školi!) U potkrepu sistema škola rada izdaje Mate Demarin svoju knjigu Idejne komponente radne škole,”) a pokojni Miio Filaidić ioš 1933 prevodi Sehmieder-ovu Opću didaktik u.4%) Vrlo ie zapažena knjiga Dra. D. Trbojevića: Obrazov 4nje savesti,“) u kojoi kao biolog i sociolog razvi|a misao jedinstvene škole s vrhovnim zadatkom svijesti o vlastitom djelovanju, a do čega će se doći ako se-u uzgojnom radu bude prvenstveno obaziralo na urođene pozitivne sposobnosti i stvaralo po obrazovanie povoline društvene prilike. Od Dra Trbojevića postoji i Nauka O pažnji) gdie ovu duševnu funkciju tumači s psihološkog i pedagogiiskog gledišta. Još su spomena vrijedne knige Djiačko učenje od Ante Kovačevića (1927 i Preobrazimo školu od A. Ferričre-a (u prijevodu Fr. Filipovića, Zagreb 19955).

U ovom nizu pojedinih pedagog. diela zauzima posebno mijesto knjiga A. H. Žarkovića (Heissingera): Načela soc ija ne pe: dagogije.“%) Žarković je jedan od ideologa i praktičnih organizatora Hrvatskog seliačkog pokreta. Kao takav on piše svoju social. pedagogiju na temelju nauke Dra. Antuna Radića, duhovnog vođe i pokretača autonomne hrvatske kulture, a time političkog i gospodarskog života. U knjizi, koia dijelom spada u filozofijsku (kulturnu) pedagogiju, a diielom u praktično-organizatorsku, osuđuje pisac dosadanju pedagogiju (herbartovsku) kao birokratsku i dosadanju školu, odnosno Školski sistem kao staleški, pa ističe važnost u prvom redu autohtone kulture. na kojoj treba uzgoj izvoditi, a time u vezi, oslanjajući se na potrebe širokih narodnih sloieva (seliaštva), i važnost organizacije narodne škole na zadružnoj osnovi, kao bitnom obliku slavenskog: društvenog života. Postavljaiući kao temelji demokratska načela u organizacionom škol sistemu, pisac naglašuje veliku važnost suradnje svih članova naroda, od školske djece i seliaka do univerzitetskih profesora, a kao glavni cilj obrazovania postavija duhovno autonomnu i socijalno (narodno) svijesnu ličnost. Obzirom na uređenje obuke i na obučnu metodu pisac postavlja kao naiprikladniju školu rada s njenim osnovnim principom samoobrazovania (str. 55 i 59). \

38) Izdanie Biblioteke škole rada, Zagreb.

#2) Izdanie Minerve, Zagreb 1934.

4) Izdanje Minerve, Zagreb 1934.

“) Izdanie Minerve, Zagreb 1934.

#2) Zagreb 1936.

4%) Izdanje knjižare Ćelap, Zagreb.

“) Izdanie Srpske Kralievske Akademije, Beograd 1938. (ćirilicom). 4) Izdanie Gece Kona, Beograd 1932. (ćirilicom).

“) Izdanje Binoze (Svjetski pisci), Zagreb 1935.