Učitelj

Пурр —__—___________--__=- ___-_--_-=-______. _____

gogija, pokraj filozofije, odnosno aksiologije, ne može da to pitanje riješi, naime uzgoinog cilia (ideala),!i) to ic »pedagogiiska aksiologija« bespredmetna, pa i bez sadržaja (str. 18).

U drugom dijelu svoje rasprave pisac se bavi samim poimom uzgoja, a lime i utvrđivanjem pedagogije kao samostalne nauke. U ovu svrhu najprije raščinja polam panpedagogizma, da bi time istaknuo specifičnu važnost planskog uzgoja i opću uzgoinu kauzalnost. Svima onim uzgoinim faktorima, o kojima se inače u pedagogiji 20vori (priroda, dom, knjiga, ulica i dr.), pisac odriče uzgoinu volju i uzgoini plan, dakle sve ono što bi se moglo označiti svijesnim i hotimičnim uzgojnim djelovanjem. Istina i ovi faktori uzgajaju, ali nehotimično, nenamjerno, samo |e OvO mnoštvo uzgoinih činilaca (panpedagogizam), mutilo i otežavalo shvaćanie pravog uzgojnog akta i pravoe uzgoinog odnosa. Zato i пета mjesta nazivima kao što su: uzgoj u užem ili u širem smislu, već postoji samo uzgoj koji ie hotimičan i planski.

Nakon ovoga prikazuje se razvoj života, a time i čovieka (društva), i to od prvih početaka, i tako utvrduje da |e sam duševni život biologijska činjenica, nastao na osnovu Opće životne evolucije. Zato duša niie ništa odvojena, ništa što bi bilo pokraj života, već ie ona život sam. Ovaj duševni život, nastao razvojem iz pragromade života, u stvari je svijestan život, a što je isto koliko i kulturan. Svijestan odnosno kulturan čovjek počeo se sam, svojom voliom, brinuti oko života, čuvati ga i unapređivati. U ovoj kulturnoj brizi i kulturnoi volji oko unapređenia života (duhovnog) sadržana je i uzgoina funkcila. Tu je dakle i ona opća kauzalnost uzgojnog čina, a ujedno i planska uzgoina akcija. i

Ova svoja razmatranja o uzgoju završuje pisac (str. 42-3) шугđujući da ie uzgoj odnosno uzgoina funkcija refleksija kulturne volie na samu sebe, ха svijesno i plansko iskorišćavanie kulturnih sila, kao i iznalaženje i primienjivanie zakona i sredstava kulturne obnove i razvoja, u svemu, kako doslovno kaže, tehnika niege kulturne volie ili kulturne prakse ili kulturnih sila.

U vezi s ovim utvrđuje pisac i opravdanost samostalne (autonomne) pedagogiiske nauke. Zahvatanje liudske refleksiie u razvoinu kauzalnost i ljudska volia da se viši razvojni stupanj ne samo održi nego i unaprijedi, usavrši, udara na mnoštvo činjenica, pa pitanja i potreba kolima treba da se čovjek naučno pozabavi. Tai naučni rad, ler se radi o uzgoju, pripada samo pedagopiji, čime ona, dobivši svoi važan krug problema, postaje svoja, i to u znanstvenom, naučnom smislu. ;

Pri kraju rasprave, na svega četiri stranice, govori se o glavnim faktorima na koje se odnosi uzgoini čin, a time i uzgojina refleksija, a ti su: uzgajanik, uzgajateli i kluturna dobra (kultura). Uzgajateli ie posrednik izmedu djeteta i kulturnih dobara. Uz pomoć kulturnih dobara on, kako se na str. 50 kaže, diže i organizira uzgajanikov psihizam i niegove duhovne mogućnosti. Zato ie potrebno obratiti pažnju djetetu, ier ie ono »prenosilac i pionir kulture«.

1) Prof. Matičević navodi kao primier dielo J. Wagnera: Grundleош и тад Bildungpsaf.beit.

a Az 7 "_" “> "РГ"