Učitelj

broj posade svakoga čamca, a ptica nad najvećim čamcem znači, da se u njemu vozio poglavica. Ona tri kružića (sunca), ispod trostrukog luka (neba) označuju, da ie put trajao iri dana, a kornjača, simbol zemlje, navješćuje da su putnici sretno stigli. Takav je Welsov komentar za ovu sliku. Do njega bi čovjek na prvi pogled teže došao. nego do riješenia današniega zamračenog rebusa.

Izražavanju pomoću slika je sličan piktograf, koji je i danas u porabi. Na stanici ukrštene viliuške i nož znače, da ie tu restauracija. Nešto piktografa ima u kineskom pismu, gdje je. ispočetka svaka slika bila oznaka za jednu riječ. Tako se dijele označivalo lutkicom. Egipćani su imali hieroglifsko pismo, a Asirci klinasto. I piktograf, i hieroglifi, i klinasto psmo, sve ie to bilo više crtanje, nego Dpisanje u današnjem smislu te riječi. Porastom kulturc pojavilo se grafičko izražavanje, a izražavanie crtanjem ie postepeno kržiialo, dok ga je danas gotovo sasma nestalo, ier to ne iziskuju životne potrebe kao nekada. Ostali su još rebusi, ali oni služe samo za razonodu. Odgonetavajući rebuse, čoviek može uvidjeti kako-·je teško bilo slikovito izražavanje misli. Nad njima se znade zadubiti kao nekada plaćeni kineski mandarin, koji je mozgao nad slikama, dok ie od njih stVOrio neku logičnu misao.

Elementi za stvaranje u ilustrovanju

U današnjoj školi je pisanie (osim govora) najraširenije sredstvo za izražaj misli. Sva se dieca jednako ne izražavaju. Uzroci su: nejednaka mašta, razni intelektualni razvici, socijalne prilike kod kuće i drugo: Iskustvom sam opazio, da se dieca mnogo slobodnije i plastičnije izražavaju crtaniem, negoli pisaniem. Kod pisanja mora dijete paziti na interpunkciju, pravopis i gramatiku, dok ie u crtaniu ovoga oslobođeno. Štogod mu je u svijesti iznosi na papir, koji onda predstavlia refleks niegovih impresija o pojedinim stvarima i događajima. Sam Rothe veli, da izražai crtežom vrijedi kao i izražai govorom, a psiholog Zjenikovski kaže, da dijete ne voli primati pasivno, nego voli da uči radeći. Zato su i djeci miliji oni predmeti u kojima se ističe momenat izražavanja (na pr. crtanje) nego oni u kolima usvaja pasivno po knjigama ili govoru.

Dakle, ako izražavanie crtežom vrijedi kao i izražai govorom, ako je djeci prvi način izražavanja miliji od drugoga, zašto onda u nastavi ne bi obratili malo više pažnje ilustrovaniu, odnosno zašto ga ne bi uveli u nastavu kao izražaino sredstvo u onim školama, gdje ga se možda još ni pokušalo nije uvesti.

Ilustrovanjem treba početi od 1. razreda. Crteži će ispočetka biti fantastični, ali u djeci ne treba ubijati samopouzdanie u stvaralačkoj moći, bilo na račun tehnike ili na račun proporcije. U I i II razredu valja biti naročito oprezan u ispravljanju diečnjih crteža. Ispravljati treba samo stvarne pogrješke, a ne i tehničke. Postupak ie ovakav: „Ti si, Matiia, to liiepo nacrtao, ali zar ne vidiš, da ie tvojemu čovijeku uho skoro na vrhu glave? Pogledai, da li je tvoie uho na vrhu glave.« Dijete se nasmije, uzme gumu i samo popravi crtež. Na ovakav način ispravljanja dijete reagira pozitivno, dok bi kritika samo sa trunom ignoriranja bacila dijete na račju stazu. Učiteli |e dijete