Učitelj

proučava. Naslov njegove Osnove koju je izradio glasi: „Osmova za sabiranje i proučavanje građe O narodnom životu“. Novo Evanđelje u kulturi čovječanstva! Nitko toga nije iznio do njega, a nitko tako ni poslije njega. To je fenomenalna pojava u historiji čovječanstva. Zadivljuje dubina i shvaćanje, kojima se latio rađa, upute, koje je tome dao, posliedice koje su od toga slijedile. Mi po toj ideologiji imademo što ni u koga nema. Pjesma naša narodna kaže: „U men ima, što ni u kog nema. — Dragi kamen ma stolu mi sjaje. — U po noći kao u po dana“. Imademo svoju veliku hrvatsku seljačku ideologiju. Ta je ideologija pridonijela najprije tome, da su se svi Hrvati ujedinili, da su politički postali slobodni. Svi moramo biti duboko prožeti osjećajem, da ne bi bilo složnih neprobojnih političkih redova hrvalskoga naroda, da nije te ideologije (Odobravanje). Da nije bilo te ideologije, u narodnoj opasnosti poslije velikoga svjetskoga rata, mi bismo se politički raspršili. Hrvatska seljačka iđeologija je narod složila, ojačala te je izvojevao svoju slobodu (Tako je!) To eto imademo zahvaliti velikoj braći Antunu i Stjepanu Rađiću (Slava im!).

Ja ću vam citirati nekoje stvari iz te ideologije. Vama, mnogim bivšim svojim učenicima, koji ste ovđe skupljeni, kao otac preporučujem: Uzmite u ruke to Evanđelje hrvatskoga naroda! Proučavajte ga i budite uvjereni, da će vam u duši sinuti. Tko nije to proučio, taj ne može pravo razumjeti, što znači seljački narod za proizvode u svim granama narodne umjetnosti: u pjesmama, plesovima, u literarnim proizvodima, u našim divnim nošnjama i napokon u političkoj snazi. Mnogi i mnogi osobno čestit Hrvat, koji bi ruku dao spaliti u ljubavi za svoj narod, ne razumije hrvatsku seljačku ideologiju, ako nije pročitao ova djela. (Pokazuje na izdanja sabranih djela Antuna Radića). 7o Evanđelje mora svaki odgajalelj hrvatshog naroda poznavati.

U svojoj raspravi „Narod o sebi“, koja je izišla 1898 godine u Akademijinom „Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena“, a štampana je u prvoj Svesci Sabranih djela na strani 98, veli Ante Radić ovo: „Kažu i naši, da mi svoje kulture nemamo. Imadu donjekle i pravo: nemamo je, jer nijesmo svijesni, da ju imamo. No kad ju ovako fihsiramo i hao objekt preda se postavimo, pa kad ju proučimo, tj. u primjereni njoj sistem uredimo: onda ćemo ju zbilja imati, jer ćemo ju imati U svijesti“. Ovo je ideološka stvar. Tu kulturu imamo, o tome nema dvojbe. Imamo je tusuće godina, ali kako kaže Ante Radić — moramo bili svijesni te kulture, moramo je iiksirali i preda se kao objekt postaviti; proučiti je i biti je svijesni. Dalja je posljedica: razvijati je, poštivati, narodni život proživljavati, djeci svojoj u baštinu ostaviti, da je ona djeci svojoj ostave, kako bi se narod po njoj trajno održao.

Narod živi narodnim životom doile, dok imade svoja narodna obilježja, a kad za ta obilježja ne mari, kad ih nije više svijestanm, onda počinje propadati. To nije pusta fraza. Nestalo je Tračana,ilira, Kelta, Gala, Ibera, Etrušćana i mnogih drugih narođa. Nije ih uni-

POR" o g_—-%_5

Le aa