Učitelj

daje mogućnosti da obe strane učestvuju u radu s podjednakom jačinom interesovanja, utičući pozitivno: učiteli kao vođa zajednice na zajednicu a zajednica na nastavnika. Svi rade, svi stvaraju. »Naš put — to je naš cilje — kaže Scharrelmann. »Stalno gledajući samo u daleki cilj, mi ne vidimo kuda idemo. 1 ne živimo onim životom, koji nas upućuje tim putem. Ponavljamo: ne cilj, već put cilju! Nećemo krai, svršetak puta, već večno putovanje, kretanje, večnu šetnju njime. Rad, stvaranje i rad, aktivan rad i samo rad!«

Dr. A. Herget, poznati pristalica Herbartov, čehoslovački pedagoški pisac, u svojoj »Die wichtigsten pidagogischen Stromungen der Gegenwart« (II sveska), klasificirajući pedagoške pokrete, u poglavlju »Pedagogika ličnosti«, pored osnivača ove pedagogike E. Linde-a (»Personlichkeitspidagogik — 31897) i Scharrelman-ovog druga Fritza Gansberga, Dr. Ernest-a Weber-a, Hermann-a Itschner-a (»Unterrichtslehre — 1921). svrstava i Scharrelmann-a, kao jednog” od pedagoških autoriteta svoga vremena, u red pedagoga, koji u ličnosti posmatraju direktivu vaspitanja i obrazovania u svimia pedagoškim pravcima, u kojima se ističe značaj individualnoga u vaspitaniu. Međutim, problematika ličnosti je širok i prostran polam, jerse posmatra sa različitih gledišta, te i pedagogika ličnosti, kako ju je postavio Dr. Herget, nije jedan i jedinstven i omeđen pojam. I baš. ovde Scharrelmann ima oređen stav, po kome pedagogika ličnosti pretstavlja organsko {jedinstvo duhovnih funkcija u službi duhovnih vrednosti. U vaspitnoj nastavi Scharrehmann ističe zahtev, da se nastavom pomogne razvoj ličnosti pomoću slobode, samoradđa, samostalnosti, autokritike, doživliavanja i dr.

Scharrelmann ie kroz svoja pomenuta dela, kao i kroz dela: »Weg zur Kraft,« »Heute und vor Zeiten,« »Aus Heimat und Kindheit und glicklicher Zeit,“ »Frohliche Kinder« (Izdania Jansen-a u Hamburg-u), dao potpuna tumačenja svojih nastojavanja za reformu škole · i vaspitne nastave, tešeći da, kao i naši pedagozi Drag. Branković i Davorin Trstenjak, ukaže na sve nedostatke tadašnjeg vaspitanja i tadašnje nastave, ali da uz to i paralelno istakne nove savremene | bolie metode u radu sa školskom omladinom, kojoj se on predao sav i kojoi je posvetio i svoje poslednje reči: »Hvala Vam, draga deco! Ja nisam samo Vas učio, već ste i Vi mene učili, svoga učitelja! Vi ste postavljali pitanja tražeći svojom radoznalošću odgovore. Očekujući od mene zadovoljavanie Vaših zahteva i želia, Vi ste tražili, . i ja sam bio dužan dati Vam. ]I zato sam ja mogao duhovno obogatiti i sebe i Vas, a u našem zajedničkom poslu to mi je davalo snage, . mogao sam mu se svom dušom predati! Ali baš u tom radu ja sam. našao bolji i produktivniji život koji mi se ukazao u novoj božanstveno lepoj svetlosti, u kome sam uvek bio radostan, veseo i ushićen.«

Odužujući se sa ovo nekoliko reči senima OvOPF velikog narodnog učitelia i odlučnog i u borbi postojanog reformatora narodne škole i pedagoške nauke, mi odajemo dužnu poštu svom drugu Scharrelmann-u. Slava i večan pomen učiteliu Heinrich-u Scharrelmann-u!"

Miloš P. Pavlović