Zbornik radova

NEKI PODACI O ŽIVOTU MOSKITA I NJIHOVOM UTICAJU NA ZDRAVLJE ČOVEKA

- Predrag S. Petrović -

Iz reda dvokrilaca (Diptera) izdvojen je podred Nematocera čiji se predstavnici odlikuju p.risustvom usnog aparata za bodenje i sisanje krvi. U o\n grupu, pored nama poznatih komaraca, spadaju i moskiti. Ovaj naziv usvojen je iz ruske literature i u našem narodnom jeziku nepostoji odgovarajući termin, Daleko redje upotrebljava se naziv papatači (u prevodu onaj koji ćuti i ujeda). Moskiti su sličnog izgleda sa komarcima, ali su od njih primetno sitniji. Lete nečujno za čovekovo uho. Žućkasto smedje boje, telo obraslo gustim dlaoicama, duge noge " i andjeoski podignuta krila iznad toraksa, odaju nežan izgled ovima, inače, opasnim insektima, Žive kako u urbanim sredinama tako i u prirodi. Krv isključivo sišu ženke pri čemu domaćin može biti pt-ica, čovek i mnoge vrste sisara. Ujed je bolniji od ujeda komaraca, a kao posledica često se javljaju lokalne dermatoze. Medjutim, daleko je većaopasnost od moskita kao prenosica raznih bolesti (Papatačijeve groznice i dr.) stoga ovi insekti predstavlaju cbjskt istraživanja mnogim naučnicima širom sveta. Moskiti imaju širok areal rasprostranjenja; Sredozemlje, Srednja Azija, Krim, Zakakvkazje, Indija, Severna Afrika i Balkansko poluostrvo. Dakle, to su insekti toplih krajeva. U našoj zemlji zastupljeni su manjim brojem vrsta (oko 10) njihova populacija je najgušća u južnira krajevima (Makedonija - Dalmacija) dok brojnost opada ka vrhovima planina i ka Severu. U Srbiji, posebnu zakonetku i problem predstavlja.područje Niške kotline. Zbog posebnih klimatskih uslova, ovde je brojnost noskita visoka. Posledica ovakvog stanja je pojava bolesti kalazar koja je u izvesnim slučajevima srartonosna. Ove godine, učestvovao sam u ekipi instituta za medicinska istraživanja iz Beograda koja godinaraa radi na proučavanj bolesti kalazara kao i na biologiji njenih prenosilaca - noskita. Cilj ovogodišnjeg rada bio je istraživanje pridornih žarišta kalazara kao i rad na ekologiji moskita. Rad je trajao od 1 do 31.V111. 1973. godine a pod rukovodstvom Dr, Vere Živković i Dr. Zlatibora P e trovića, U ovom radu biće izneti rezultati koji se odnose samo na ekologiju moskota. Ekipa je imala zadatak da dogvori na pitanje; gde se noskiti raznnožavaju, preko dana kriju i koji su optimalni uslovi za njihov život i aktivnost.