Zenit

MAKROSKOP

IPAK SE KREĆE.

IP AK SE KREČE, Nađasve značajno đelo ! Delo ruskog pesnika II je Erenburga o novom duhu, možda je najznačajnije što je uopšte napisano o novoj umetnosti, o novim poletima, o realizaciji koja treba da je najbitnija, o novoj skulpluri koja treba da je; arhitektura. Delo govori o novom stilu kao biti budućeg i savremenog života koji ga stvara, Određuje smernicc u sve pravce i povlači sintetičnu liniju iz sviju pokrcta koji su dali bar po jedan plus novoga vrcmena. To nije »studija« u zapadnocvropskora smislu nego kaleidoskop ili mozaik sviju novih duhova što su đoprineli toliko da Erenburg može tako sigurno i zajeđno s nama uzviknuti : IPAK SE KREĆE! Film se ođmotava, niže se pred narna čitava legija nepriznatih vojnika i bojovnika u celom svetu koji stvaraju novo, Jer novi pesnici i duhovi đa ništa drugo nisu dali nego samo bazu za internacionalnu umelnost njihova smelost i napor morali bi ulevali respekt i poštovanje. Sva nova uraetnost je internacionalna i to je za progrès čovcčanstva njen prvi i najjači pozitiv. Radimo svi zajedno iz sviju zemalja, nesebično i s mnogo odricanja, Zajednička akcija je napetost ista nad Moskvom, ista nad Parizom kao i nad Los Angelosom. Novi jezik koji je preteča nekom nepoznatom esperantu, Svi smo blizu i osećamo se čovečnijc. Jeđan posao delomično je izvršen ; konstrukcija. Bunt i révolta još uvek se vrši i daje puls novom stvaranju. Dolazi na red : realizacija. Priprcme su svuda dovršene. Samo treba pristupiti ra д u koji je uvetovan promenom sviju starih čardaka i srcdina. Eno : 1. Tatlinov Spomenik, čija je visina 400 ш, (Eiffelov toranj 300 ш) treba da se podigne, Dva cilindra, jedna piramida staklo. Okružena železnim spiralama »Savreraena dinamika izražena u spirali« veli Erenburg. 2. Rodženkov kiosk koji zadivljuje kako je kubizam našao svoju realizaciju i izraz (Ruski kubizam : konstrukcija, realizacija. Francuski kubizam : dekorativna ornamentika!) 3, Novi most u New-Yorku i t, d. Sve to čeka svoje vreme. Sve čeka na jedno visoko upinjanje i let. U knjizi nalaze se uz rcprodukcije Doesburga, Lipšic a, Lisickoga, Légera, Picassa Tatlina, Rodžen k a, isto tako Farmanov Goliath (aeroplan), Caproniev Hydroplan, Novi Most u New-Yorku, kao i engleske lule od A. Dunhilla i foto Charlie Chaplina. Čudno srodstvo a ipak zajednica ! Kao pretstavnici »bojovnih éasopisa« nove umetnosti i duha spominju se; Francuska, Belgija, Nemačka, Holandija, Italija, Španija, Švajcarska, Čehoslovačka, Mađarska, Poljska, Rusija, Južna Amerika, Scverna Amerika. Da ne postoji »Zenit« Jugoslavia sigurno ne bi bila ušla u ovo kolo. Ali ovako kao jedini takov časopis spominje se i »Zenit« odmah na sedmom raestu i ako sama Jugoslavia ne će da čuje za njega. G. Erenburg može da se ponosi što je Rus i što je baš kao takav napisao ovo delo koje je jedino ove vrsti putokaz vedar s puno vere u budućnost. »Moja révolta nije bila u ime slobode, nego PROTIV SLOBODE, za organizaeiju, za razum, za akeiju, za jasnoću« veli Erenburg. Zdravo Nova Rusijo! P. S. Pošto je knjiga izašla, mi ne đonosimo nastavak uvodu »Ipak se kreće.«

DIE NEUE WELT.

DIE NEUE WELT. Antologija najmlađe amerikanskc lirike izdala je Claire Goll u nakladi S. Fischera, Berlin. Iz predgovora koji je pisan bez zanosa ali pregledno i odredeno s merilom jednog modernog pesnika doznajemo i inlercsantno je, da su novo pesništvo u Americi propagovalc u početku poglavito ženc. Revija »Poetry« koja još i danas izlazi u Chicagu iznela je tri najjaéa predstavnika mlade generacije : Cari Sandburg, Nikolas Vachei Lindsay, Edgar Lee Masters. Sandburg poreklom je Šved. Taj »mlađi Verhaeren« kako veli gda Goll, 1916. protestuje u svojoj knjizi »Chicago« protiv civilizovane bestijalnosti rata, zarobljenju i odljudivanju Crnaca, Lindsay »moderni Trubađur« peva protiv alkohola u tonu revolucionarnog jezika a Masters koga Amerikanci uporeduju sa Balzacom (»Comédie humaine«) i u iznošenju duše sa Dostojevskim što nam se čini dosta preteranim. Ovako svršava gđa Goll : »Jer »Novi Svet« je zemlja samo jedne budućnosti, dok zemlja budućnosti je Rusija.« Zastupani su sledeći pesnici: Grace Hazard Cokling Max Eastman Arthur Davison Ficke John Gould Fletcher Robert Frost Arturo Giovannitti Marsden Hartley Orrick Johns Alfred Kreymborg Vachei Lindsay Amy Lowell Edgar Lee Masters * — Harriet Monroe James Oppenheim Ezra Pound Cale Young Rice Lola Ridge Edrvin Arlington Robinson - Carl Sandburg Francis Treat Louis Untermeyer. Same pesme ne iznenađuju, lako »mirišc« Amerika, snaga, širina, i ako Sandburg veli za Chicago : »Grad širokih pleća«, još uvek vise miriše Evropa i evropska poezija koja je dala puls toj poeziji »Novoga Sveta«. U antologiji nalaze se još pesme Crnaca i Indijanaca koje više iznenađuju od evropeizi-

rane američke poezije, Iznenaduje rodena a ne nameštena jednostavnost izraza: »Umoran sam od posla, Umoran da drugima izgrađujem civilizaciju.« (Fenton Jonson). Gda Goll izvršila je svoju evropsku dužnost priredivši ovu antologiju savesno prema originalima i u saradnji sa nekoliko amerikanskih pesnika.

»ВЕШ«

OBJET GEGENSTAND. Početkom marta u Berlinu počinje izlaziti ruski međunarodni časopis za savreraenu umetnost pod uredništvom L. Lisickoga i Ilje Erenburga. Časopisu je svrha đa osvctli i informiše Rusiju o savreratnoj modernoj umctnosti kao i Zapadnu Evropu o ruskom umetničkom životu. Nekoji članci biće štampani francuski i nemački. Ргеша štampanom prospektu u časopisu će sarađivati sleđeći moderni pesnici, slikari, skulptori, arhitekti, glumci, režiseri i t. d.: RUSIJA: S. Jesenjin, V. Majakovski, Malevič, Rođženko, Tatlin I. Punin, Evreinov, Me j erhol d, Tairo V. FRANCUSKA: J. Romain, B. Cendrars, W, George, Ozenfant, A. Salmon, Gleizes, Léger. NEMAČKA : L Goll, G. Benn, C. Sternheim, C. Einstein, R. Hausmann, Feininger. JUGOSLAVI JA : Ljubomir Micié, ITALIJA : A. Soffici, Severin i. ŠPANIJA : G. De Torre, V. Huidobro. BELGIJA: F. Hellene. HOLANDIJA: T. van Doesburg. MAĐARSKA ; L. Kâssak, B. Uitz. AMERIKA: Charlie Chaplin. U drugom broju izaéi će članak Ljubomira Micić a: ZENITIZAM NAD BALKANOM.

GORUĆI GRM.

GORUĆI GRM, Ne samo da ima mnogo rdavih pesnika koji nekim čuđnim sticajem okolnosti ulaze u »litcraturu«, nego ima još jedan put slobodnog i »lakog« ulaza : prevod. Bio je skoro jedan slučaj ženskog snoba (A, Cella) za či je prevode se neki »kritičar« toliko založio i našao da su bolji od originala (O suknjo suknjo !) Evo drugi slučaj muškog snoba (Z, Gorian) koji se dcbelo potpisao na »jednu antologiju« nemaéke lirike koju je tako zdušno upropastio, Pred svakim imalo savesnijim srednoškolskim profesorom morao bi ovakav đak đa scdne i dobije treéi red. Od nekih zagrebačkih stupcolizaca bili su knjiga i prevodilac hvaljeni. Da je to skandal nije vredno trošiti reči kao i na to da se dokazuje kako »prevodilac« ne zna našeg jezika ni toliko koliko jedna švelja i na to kako za sastav jedne antologijc treba mnogo vise spreme i pcsniékoumetničkog talenta koji se ne da zatajiti i niéim maskirati. Ovde je slučaj i dužnost da mi branimo dobre nemaéke pesnike koji su ovom knjigom unakaženi i pred svakim sudom imaju pravo da traže otštetu za oštećenje njihovog vlasništva, i da se začudimo koliko je rđavih pesnika ušlo u tu knjigu na štetu pravih reprezentanata nemaéke savremene poezije, Iz pogovora i predgovora doduše vidi se da ne nosi krivnju sam »prevodilac« nego i njegov »savetnik« J. A, Kalmer, koji je pokazao posvemašnje neznanje i plitkoéu govoreéi o eksprcsionizmu, o njegovom »duhovnom vođi« H, Mannu (Gosp. »savetniče« pokrite se ! Kako ste i vi ušli u tu »antologiju« ?) te napokon o nekom Kasacku izvalio nesavesnu ali tešku blezgariju, da je »jedini Goete pesnik našega vremena.« Mi pišcmo ovoliko samo radi onih nemačkih pesnika koji nisu zaslužili ovu sudbinu u našoj zemlji posredstvom dvaju šarlatana koji su zaslužuju i batine isto kao i onaj što Je napisao pređgovor francuskim pesmama jedne Suknje.

KNJIGA VEČNOSTI.

KNJIGA VEČNOSTI. Filigrami Siba Miličića, Dok smo o njegovim slikama imali bar nešto da kažemo, s ovom knjigom »večnosti« smo u neprilici, Što da kažemo o ovom »modernom« pesniku ? Po svojim pesmama je bleđi i naivniji nego »uvaženi« plagijator g, Krklec koji isto (kako jc poznato) piše »pesme« pošto je pročitao nekoliko pesnika. A i »moderan« je Miličić kao krapinski éovek. Slika i prilika ! S tom razlikom, da Miliéié u svojim godinama ne ce vise doći »pameti« dok se onome mladiéu oprašta i još uvek ima vremena da se popravî i ne prepisuje, Ipak je nepojmljivo da se svi ti starakoviéi danas raéunaju u »nove«, »moderne« i »mlade« (éovek kad ih cita ima oseéaj da ce roditi mlade.) Treba proéitati pesmu »Skerco« na 56. strani pa da se svi uverite o golišavosti starmladog poete i zastupnika kozmoanemije u Jugoslaviji. Inaée autor po svom nepoznatom uverenju spada u srodnu beogradsku grupu poéetnika.

IZ REDAKCIJE,

IZ REDAKCIJE, Urednik ovog časopisa izjavljuje da onaj »Ispravak« koji Je objavljen u februarskom broju u preprodanom časopisu »Kritika« nije potpun nego poloviéan i neautentiéan a za izigravanje zakona imaée prilike g. nominalni urednik da se opravda pred sudom.

16

Izdavaé i odgovorni urednik LJUBOMIR MICIĆ. Tisak »Tipografija« d. d. Zagreb.