Ženski pokret

0 pravu žene na muževu baštinu, o upravi njenoga imetka i položaju vanbračnoga djeteta govorit će gđa Stebi, jer u Sloveniji vrijedi gotovo isti zakon kao u nas. Ja ću se ograničiti samo na pitanje kako stoji žena prema zakonu kao supruga i mati. Naš je Građanski Zakon stvaran u doba kad su muževi bezuvjetno stojali na principu da žena treba da se brine jedino za kuću i djecu. Nikad nije nijedan muškarac zastupao mišljenje, da kuća nije područje ženina rada i da joj ne pripada dužnost uzgajati djecu. Ispitat ćemo da li se to njegovo mišljenje ističe u Građ. Zakonu; daje li zakon ženi kao majci kućanici potpunu slobodu rada § 92. općeg austrijskog Građ. Zakona, koji vrijedi u Hrvatskoj i Slavoniji veli; Žena uzima prezime muža svojega i uživa prava njegovoga staleža. Ona je dužna ići za mužem u prebivalište njegovo, pomagati ga po mogućnosti u kućnim poslovima i u tečenju, i u koliko ište domaći red, izvršivati dane po пјеmu naredbe i skrbiti se, da ih i drugi izvršuju." „Pomagati ga u kućnim poslovima i dane po njemu naredbe izvršivati“. Mislim, da te riječi ne treba mnogo komentirati I površnom čitaocu je jasno da onaj, koji pomaže nekome, i koji izvršuje naredbe nekoga drugoga, nije po svome položaju i po zamašnosti svoga rada ravan onome, komu pomaže i čije naredbe izvršuje. Taj paragraf jasno naglašuje razliku između položaja muža i žene u porodici, on posve očito daje mužu neko tutorstveno pravo nad ženom. Ne samo da nije pravo oduzimati ženi slobodu u onom radu, koji se od vijekova smatrao пјој od prirode danim, nego je i štetno dati nekome pravo, da zapovijeda ono što ne razumije. Muž je zaposlen drugim poslovima izvan kuće, pa ni ne može da stekne iskustva u kućnim poslovima, te po tome ne može ni da njima upravlja. Taj paragraf dakle nema nikakvoga stvarnoga temelja niti praktične svrhe, pa je po tome besmislen; i čini se napisan samo zato, da istakne podredenost žene. To moramo osuditi i zahtijevati da se promijeni, jer čvrsto stojimo na principu, da je brak zajednica dvaju ravnopravnih bića, pa u tome smislu treba da bude i taj paragraf napisan. Dalje veli taj isti paragraf: „žena je dužna ići za mužem u prebivalište njegovo“. Na prvi pogled nećemo odmah opaziti, da i te riječi mogu ga povrijede ženu, jer паш se to čini posve naravnim, da žena bude onde, gdje joj je muž. Pa baš zato, što je to naravno, što će to uvijek tako biti, ako nema kakve posebne disharmonije, u kome će slučaju onako doći do rastave braka, nije to potrebno isti-

11 и 12

Žena pred Građan. Zakonom u Hrvatskoj i Slavoniji.

345