Ženski pokret

majke svoje nad sve ideale. Zrio muž, u naponu snage svoje, privija se majci svojoj jednako, kao i ono nevinašce u pelenama. Koliki ju pjesnici opjevaše, kako ju svojim umjetničkim kistom ovjekovječiše slikani, koliki heroji u ljutu boju poput lavova boreči se Smrtno ranjeni izdišu, a zadnji im je šapat: „Majko moja!" Vrate li se, pak, sa krvava razbojišta, padaju u toplo krilo starice majke poput blagih jaganjaca .. Ima li čovjeka koji u najvećoj radosti ili žalosti nije najnežnijim osječajima prožet, zazivao slatko ime: Majka? Eno nam, osim nebrojenih primjera svagdašnjeg života, povjesnice! Koridana nijesu mogle ganuti ni molbe svečenika, ni gordih rimskih senatora, ali ganula ga je molba matere iako je znao, da uslišavši mater gubi život svoj „Majko, ti si spasila Rim, ali si izgubila sina!" Majku ljubimo jednako bila ona stara ili mlada, bogata ili uboga, učena ili neuka, ugledna ili neugledna. I najnekulturniji narodi sve ti lakše oproste, nego uvredu majke. J pravo je! Za one fizičke bolove, koje ona podnaša, dok drago čedo pod srcem nosi, za one neopisive porođajne muke, za probdivene noči nad nejakim ili bolesnim čedom, za one osječaje dublje od največe dubljine morske, a žarče od najzarčeg vulkanskog ognja kojlm bukti srce njeno za čedo joj drago, uzvratio joj dobri Bog, evo, prirodenom ljubavi djeteta spram nje. Pa eto 1 Ta draga majka rodila je čovjeku i sestricu dragu, koja se uz „bracu" svoga ovija, ko bršljan što se oko dresta vije, koju on nježno ljubi ištiti, koju su i svi narodi opisali u nebrojenim pričama, opjevali pesmom vječnijom od proljetna lahoriča... Da, sestra je iza majke glavni ob j ekat narodne priče i pjesme. Eno, ta majka je rodila div junaka i vjernu ljubu, drugaricu života. I nju nalazimo u nebrojenim pričama i pjesmam s , koli narodnim toli umjetnira Osobito nas se dojimlju narodni produkti, posvečeni „dragoj druži". Kako li se u njima obrazuju nježni osečaji muža spram „vjerne ljube", a kako istom žigoše, mrzi i kazni bas radi ove duboke ljubavi, koju osječa za nju nevjeru njezinu. Da! I žena igra jednako važna ulogu u životu muža kao i majka mu i sestra. Koliku pak ljubav gaji u svom srcu otac spram kćeri svoje, a ipak ne nastoji, da joj olakša borbu u svijetu makar i znade, da nju ta borba neminovno čeka. Pod očevim okriljem ogrijeva ju poezija njegove ljubavi, ali to okrilje nije doživotno. Njoj je zeman ostaviti to okrilje drago i zači u krutu prozu života, u kojoj če nailaziti samo na dužnosti, a nikakva prava. Zar je to ijubav muškarca spram mile majke, željkovane seje vjerne ljube, ljubljene kčeri! Dužnosti, sve dužnosti čovjeka natovario je jednako na njena,

46

Женски Покрет

1 и 2