Ženski pokret

da se jednoj ženi sa pravom na zvanje, daje i pravo na materinstvo, samo tako može da cijelo ekonomsko oslobodjenje, zaista bude oslobodjenje. Samo tako njezina borba za zvanje može da ima uopče podlogu, na kojoj se može zamisliti njezin slobodni razvoj, kao individuuma. Jer ako bude kao dosele, ako se vanbračno dijete, bude od društva samo podnosilo, kao nešto što je palo izvan okvira onoga, što je uobičajeno i uzakonjeno, kao faktor s kojim se računa onda, kad se već ne može drukčije, dotle ženi napokon ipak ne preostaje drugo, nego da sklopi brak, ako hoće da dobije pravo na život. Kad pogledate, koja je razlika izmedju prije i sada, vidite da se je u njezinom" životu kao žene promijenilo samo to, da je prije odgajala djecu, a sad osim svega onoga, "što je prije radila. mora još i da privredjuje. Dakle ona ista, koju ste proglasili slobodnom, ona ako hoće da stekne pravo na život, ona mora da primi na sebe mnogo veći napor nego ga je ikad prije snosila. Da li će ona jednom u braku morati da privredjuje da li će se ekonomske prilike razviti dotle, da će društvo trebati rad svake pojedine jedinke, hoće li se dogoditi taj razvoj, koji se teoretski tvrdi, ili će možda tu nastupiti nepredvidjene prilike, jer razvoj prilika u društvu ima uvijek nepredvidivih faktora, sve se to danas ne može reči. Ali se može reči, da tako, kako je bilo dosele, ne može više dugo da bude, jer ovakovo nastajanje, ovakav smjer ženskoga pokreta nema smisla, nema srži i nema korjena. Za Ženu je njezin položaj u privrednom životu, jedno besmisleno mučenje, za svakidanji hljeb. Njezin položaj je u mnogo čemu gori nego onaj muškarca proletera. Njezin današnji položaj znači sužanjstvo za nju kao individuuma, znači bijedu u koju mora da zapadne, ako se ne desi da nadje brak, jer i vi uvidjate, da. privreda bez prava na život za nju, kao ni za muškarca ne može da ima smisla. Da, istina je dajući ženi pravo na slobodno materinstvo, društvo stoji pred neriješenim problemima. Možda ono i danas uvidja veličinu tih neriješenih problema, možda ih se žaca, i zato se od njih brani. Ali ti problemi zato postaje i danas, tek oni nijesu priznati kao problemi, prešućuju se, prekrivaju se, ne spominju se. Istina je da su to jako veliki problemi, koji imaju svoje korjene u mnogim drugim područjima života društva uopče. U današnjoj eri, kad sve stvari dobivaju svoje značenje, tek po svo-

2

Že n a

67