Ženski pokret

baš iz ljubavi ргеша onome, uz koga su. I kad dolazite, da im njihovu djecu uzimate u skloništa da ih riješite bijede, опе će vam reći da vole živjeti u bijedi, nego da vam ih daju. „Znate ih“, govoriti će taj pokret dalje, znate ih, koje žive kao služavke, one koje su spremne da u nuždi obavljaju najniže poslove, samo da zarade svoj opstanak za sebe i za dijete. Njihov život zapravo znači jednu skrajnu afirmaciju života, U teškim prilikama i prezrene od okoline i društva, one ipak nijesu odustale od svojeg načela ljubavi. Da, često su one i postale majke protiv svoje volje, ali to još ne krnji njihovu veličinu, to je samo nužna posljedica položaja. Svaki se čovjek uklanja bijedi, a društvo je njima prijetilo izgonom, i one su se plašile. Život proletarijata naučio je žene toga staleža da podnose napore i zato je medju ovim staležom najviše žena, koje su prekršile zakon društva. I ako to nijesu učinile žene sviju ostalih staleža, ako to mnogo manje čine razlog ne leži u tome da je tu manja težnja nego u tome, da je tu manje žilavosti, i odvažnosti, koju nemaština odgaja u onim drugima. Materinstvo je za ženu jedan tako visoki etički čin. Da, оп može da otkupi mnogu veliku krivnju, koja je prije toga postojala.“ Taj će pokret dalje morati da reče: „Ако je žena prije pala kao čovjek, ako se je ma gdje ponizila, etika u ljubavi i u materinstvu može da ju opet digne. Danas je to tako za žene, ma da to i za muškarca jednoga dana ne će biti drukčije.“ Možda se taj pokret, kojega će stvoriti žene same, ne će žacati da tvrdi: „Ако ona ista, koja je prodavala ljubav, ako je ona postala majkom djeteta, kojega obhranjuje, ili ako je počela da ljubi onda ju ni društvo ni pojedinac ne mogu više da vrijedjaju za ono što je bilo. Materinstvo i ljubav, koja će biti vezana uza nj, ono će sve žene riješiti bijede, i one koje prodavaju ljubav i one, koje su ma gdje pretrpjele poniženje. Zakonom niti silom nikad se društvo пе će riješiti bijede prodavanja i kupovanja ljubavi kao što se nikad nije silom riješilo zločina. Iz ljudi samih treba da dodje oslobodjenje. Društvo će se tome isprva smijati, kao nečemu naivnome. To nije naivnost, to je vjera u čovjeka i u dobro u njemu. Žene, koje će tako govoriti, znat će da je to isto tako istinita tvrdnja, kao ona o ekonomskoj slobodi. Ljudima, koje od zločinca treba napraviti boljima, treba uvijek dati nešto, od čega će onda moći da žive, i da im to bude

150

Женски Покрет

4