Ženski pokret

»uvređenog veličanstva« moramo dokazati protivno. No osim toga to traže i ekonomske prilike, nije to želja samo iz neke taštine. Međutim, taj ulazak u zbiljski život donosi nužno sobom i praktičnost. Današnja djevojka traži da izrabi svaku priliku koja joj može donijeti kakvu korist. Osim toga ona ima sada mnogo dužnosti, pa je važno da razdijeli vrijeme da na sve dopsije, važna je ekonomija rada. Uopče, postala je veći račundžija, materijalista. Nije to možda najljepše, ali je potrebno. Kod mnogih to svojstvo stvara lijepu harmoniju s drugim duševnim potrebama, pa im služi kao neki »financier« koji im omogućuje da se mogu što slobodnije i što ljepše razvijati. Zbog ulaza u život današnja je djevojka društvenija. Ali, i kraj te društvenosti današnja djevojka se bori da je društvo ne sveže, ona se bori protiv društvenih zabluda, protiv mnogih običaja, koji su izgubili svoje pravo značenje i postali puka formalnost. To čini mnoga i ne znajući kad kaže: »Što me briga što drugi govore«. Istina, mnoga to govori zato, da može črniti slobodnije stvari koje baš ne bi zaslužile naslov moralne ili etičke, mnoge idu zaista predaleko u tom suzbijanju predrasuda, pa nije ni čudo što se stariji uzrujavaju zbog toga. IV. Velika se razlika između prijašnje i sadašnje djevojke vidi osobito u lektiri. Dok je prije djevojka tražila najviše sentimentalne romane, volila pjesme, danas će djevojku takvi romani zanimati samo u najranijoj dobi, dok su rijetke koje vole pjesme. Pročita ono što mora u školi i to dabome po običaju bez velikog užitka ili nade slučajno kojeg pjesnika, pa se malo pozabavi i njime, no to joj nije najmilija i glavna lektira. Onda se pitamo: »Što čita?« Na to je već teže odgovoriti, jer u tome nijesu jednake. Jedne čitaju ozbiljna i vrijedna djela različite vrste i sadržaja, jer hoće da obogate svoj duševni život na svim područjima. Knjiga im je savjetnik, drug i prijatelj, čuva ih od dosade, uz nju zaboravljaju na neprilike spoljašnjeg svijeta i ona ih u časovima slabosti bodri i jača. Uopće, knjiga je sastavni dio njihova života. Međutim, druge kojih, na žalost, ima gotovo više, ne čitaju ništa, ili čitaju samo zbog zabave i to ponajviše knjige, koje im neće obogatiti ni um ni srce. Klone se svih knjiga, gdje treba razmišljati, najmilija im je zabava kojekakovi laki romani, osobito poznati »funt romani«. Neke od njih vole i sentimentalne romane koji će ih malo podražiti, izmamiti nešto suzica, a poslije opet smijeh. Iako to ne prijedi mnogo, pače ne pogoduje nikako razvijanju one samostalnosti koja se danas traži od djevojke, bolje je i to nego da se hrani kojekakvim romanima

sumnjive vrijednosti, koji su danas vrlo mnogobrojni, a i vrlo traženi. Međutim, i ona prva djevojka koja je shvatila pravu zadaću knjiga i ova druga, zovu se modernima. Time smo došli na raskršće odakle mnogi gledaju samo na jedan put dok ne vide i onaj drugi, zbog čega i dolazi do tako različnih sudova o današnjoj djevojci. Dosada sam spomenula koja su svojstva, u glavnome, zajednička svima današnjim djevojkama, to je dakle: samostalnost, odvažnost, realnost, društvenost, i bavljenje sportom, dok se u čitanju mnogo razlikuju. Iako imaju mnogo zajedničkih crta, današnje se djevojke međusobno vrlo razlikuju ne samo po temperamentu, već po cijeloj nutrinji, po gledanju na svijet, i po svrsi koju hoće da postignu. I kraj toga se obje nazivaju modernima, samo što kod svake ta riječ drugo znači. Ja bih uglavnome sve podijelila u dvije grupe. V. U prvoj je grupi djevojka, koja odbacivši sve okove koji su je svezali, pošla na novi put svijesno i ozbiljno. Ona hoće da upotrijebi i usavrši sva svoja svojstva, željna je znanja i sve je zanima. Ona savlađuje i odgaja samu sebe, hoće da postane čovjek. Nije to neka želja da zadivi ljude, ne, ona hoće pomoći ljudima. Želi da postane ravnopravna s muškarcem, ali ne zato da smij e činiti sve ono zlo što čini on, već da jednom zajedno s njim radi za dobro svoga naroda i za dobro čovječanstva. Takova djevojka shvata život ozbiljno, u njoj je jak osjećaj dužnosti i sprema se na velik rad. Ne radi to ona zato što mora, što je na to sili škola ili materijalne prilike, već zato što u radu nalazi zadovoljstvo. Ona je svijesna one poznate rečenice: »Ta samo se jednom živi«, ali ne shvata je tako da zato treba što više uživati u životnim radostima, već drži da baš zato što samo jednom živimo, treba upotrijebiti vrijeme što bolje da ostavimo svijetu što više koristi. Ipak, kraj sve te ozbiljnosti takova djevojka neće izgubiti ono za što vele svi ljudi da krasi ženu, a to je srce. Ona nastoji da ga oplemeni, a ne pusti da je ono vodi, već da zajedno s pameti stvori harmoniju. Kako lijepo veli jedan naš pisac: »Prava pamet znači samo kristalizovanu dobrotu i duboko čovjekoljublje«. Osim toga takova djevojka neće zabacivati sve ono što je dala prošlost, ona uči i iz prošlosti i iz sadašnjosti. Sadašnjost joj daje slobodu i prilike, a prošlost je ono blago, odakle će uzimati hranu za svoju dušu. Dakle, vulgarno rečeno: ona hoće da bude i pametna i dobra. U tome ne stoji da će kraj rada zaboraviti na odmor i na zabavu. No, tu još ostaje mnogo načina, kojima se čovjek može

92

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

ЈУНИ, 1932