Ženski pokret

sekcija prestudirati socijalne prilike svoje teritorije i zatim raspodeliti rad. Takav studij ne može biti gotov od danas do sutra ali to nije nikakav nedostatak u pogledu sto bržeg razvijanja rada po banovinskim sekcijama. Takav studij koji bi se morao izvršiti uz saradnju svih društava sekcije, dao bi najlepšu priliku za početak „nivelisanja razlika" u shvatanju savremenih pitanja. Studiranje socijalnih prilika i time neposredno upoznavanje socijalnog pitanja mora imati za posledicu još nišam videla biće kod kojeg su izostale te posledice ako se istinski udubi u socijalue probleme da će se probuditi i u najzaostalijoj ženi čovek. A time je pošla žena na put ka shvatanju svih njenih vlastitih problema. IV. Ako bi uistini postigli da se prime banovinske sekcije ovog gore označenog zadatka, tada bi Savez kao zajednica neizmerno mnogo dobio, jer bi se mogao osloniti na „žive" organizacije. On bi tek tada krenuo na put da postigne svoj „raison d’être," t.j. da postane tumač težnja svih naših žena, a ostvarenje tih težnji bi mu bilo mnogo laKŠe nego što je bio do sada slučaj, jer bi se oslanjao na svesne žene, koje ne bi išle u borbu zbog naređenja, nego iz ubeđenja i jedva čekajući borbu i rad, uspeh i napredak. Pored rada, čije težište pada na banovinske sekcije, Savez mora ipak da izradi delekosežan program na koji će pristati svi, i što je važnije koji moraju razumeti svi tako dobro kao da je ponikao iz njegovih vlastitih misli i težnji. Tu-

mačenje toga programa koje se može obaviti samo govorenom reči, doveo bi funkcionere centralne uprave Saveza u neposredan dodir sa banovinskim sekcijama i njihovim društvima. Na taj način bi centralna uprava u velikoj meri pomagala nastojanja sekcija, a sama bi se pobliže upoznala sa detaljima prilika u kojima moraju da rade te sekcije, i tako će se stvoriti međusobno upoznavanie, a predloži, nacrti itd. ponikli bi iz poznavanja stvarnih prilika. Mašinerija bi počela precizno da funkcioniše. Mislim da je i to ovim kratkim izlaganjima jasno, da je novi oblik Savezove organizacije bio nužna potreba i ne vidim drugog puta za stupanje žena u jedinstvenu snagu u pogledu naših težnja. Prilike su tako različite da samo manja teritorija može stvoriti nešto, što će biti od koristi na putu kojim mora da nas povede Savez: on mora podići naše žene iz nesvesnosti, on ih mora dovesti do razumevanja problema savremenosti. Neka se zadubi svak samo u izveštaj sa kongresa Internacionalnog ženskog saveza, neka se zadubi u probleme koji su tu samo nabacani, i posle neka iskreno kaže: koliko naših ženskih društava je u stanju da te probleme shvati i da doprinese nešto za njihovo rešenje? A kada smo već članovi Internacionalnog saveza, treba da smo „žive" grane njegove. Biću veoma zadovoljna ako moji redovi budu dali pobudu za ozbiljnu diskusiju o organizaciji Saveza i njegovim zadacima.

Alojzija Štebi

Kongres Internacinalnog ženskog saveza

Od 2 do 12 jula t. g. održan je u Parizu pod pretsedstvom Lady Aberdeen deveti kongres Interncionalnog ženskog saveza na kome je bilo zastupljeno 27 zemalja. Jugoslavenski ženski savez zastopale su: gđe Leposava Petković, pretsednica našeg Saveza, Naka Spasić i Anka Gvozdenović, članovi nadzornog odbora Jugoslovenskog ženskog saveza. Da rad Int. ž. s. uživa puno razumevanje tamo, gde sve zavisi od internacionalne saradnje, to je u Društvu naroda i Intern. birou rada, poznata stvar. Obe institucije poslale su svoje delegate na pariski kongres. Int. institut za duhovnu saradnju, takođe institucija Društva naroda, bio je zastupljen na kongresu preko svoga direktora. U ime francuske vlade kongres je pozdravio minister prosvete. Kongres je otpočeo rad uobičajenom svečanom sednicom, na kojoj su, pored zvaničnih pretstavnika, kongres pozdravile i pretstavnice svih

nacionalnih saveza, koji su poslali svoje delegate. U ime našeg Saveza kogres je pozdravila g-đa L. Petković, pretsednica. Njen govor su oduševljeno pozdravili svi prisutni, a francuski ministar prosvete je i lično zahvalio g-đi Petković što je pored reči upućenih ženama celoga sveta, naročito toplim rečima pozdravila i francuski narod. I. JAVNI ZBOROVI ZA VREME KONGRESA. a) Za duhovnu saradnju među narodima Prvi javni zbor održan je 4 jula i bio posvećen pitanju duhovne saradnje. Int. ž. s. je izabrao to pitanje zbog toga da bi prebudili kod publike interesovanje za tu granu rada Društva naroda, a izabrao ga je u toliko lakše što on sam aktivno radi na toj bazi celo vreme svoga postajanja. Zboru je pretsedavala g-đa Арроny. Veoma jezgrovit govor održao je direktor Bonnet od Int. instituta za duhovnu saradnju. Njegov govor je

1934 SEPTEMBAR—OKTOBAR

ŽENSKI POKRET

93