Ženski pokret

u Pizi. Počinjemo hrabro i sigurno i hoćemo navisoko. Ali najeđanput temelji se poljuljaju. I onda treba dalje graditi i ruševni život dovršiti. Teško je danas imati jasan uvid na taj odnos. Prikazi te ljubavi u Lisztovim biografijama sasvim su nedostatni, a često i banalni i partaični Sam je Liszt najenergičnije demantirao prikaz, prema kojemu je Marie d’Agoult površno stvorenje, koje se samo zato nije udalo za Liszta, kad je on htio legimitirati njihovu vezu, jer bi se morala zvati Madame Liszt. Veza njihova nije potrajala. Marie d’Agoult bila je previse duh, a premalo osjećaj. Nije imala onu iskonsku duboku osjećajnost, koja je potrebna za veliku ljubav. Nije bila „podatna narav" ni u kojem smislu. Ako ima „krivnje" na njoj, onda je jedino kriva, što je u svom zanosu smatrala za ljubav ono, što nije bila ljubav. Liszt je kao čovjek trebalo da bude daleko veći i univerzalniji, da se kraj njega mogla razviti ličnost jedne Marie d’Agoult. K tome je došla i razlika u nazorima i u dobi. Duboka religioznost, upravo mistika kod Liszta, a duhovni liberalizam kod Marie d’Agoult. Žena u 30-im godinama i mladić u Sturm-i Drang periodi. Ako se smiju praviti poredbe, ovaj je odnos nešto nalik na odnos Geotehov prema Charlotti Stein. Ali koliko nadvisuje bogata, duboka, širokogrudna ličnost Marije d’ Agoult onu Charlotte Stein, toliko nadvisuje i Goethe virtuoza Liszta. Iako je Marie d’Agoult zalazila na dvor Karla X među najelitnije plemstvo, iako je njen ukus i duh bio savršeno aristokratičan, u njenoj duši nastao je lom, kad su pred njenim očima u srpanjskoj revoluciji prva taneta obarala puk. Nešto se u njenoj duši prelomilo i ona je stala na stranu tog hrabrog i nesretnog puka. U plemenitim osjećajima, da valja pomoći slabijemu, uskrsava njen ideal demokracije. Svuda su nastala previranja, novi nazori, nemiri, pustolovni pokušaji, reorganizalija društva, a kulminiralo je sve to u revoluciji 1848. Iz svog konvencionalnog braka ulazila je ona sve više u taj revolucionarni duh. I tada se stela s mladim umjetnikom i genijalnim bohemom — Lisztom. Dugo se borila, dok se nije odlučila da napusti djecu i muža i da sledi Liszta. Taj odnos nije bio puki individualni doživljaj, nego više plod tadašnjeg duha i mišljenja. Na putovanjima mnogo je svijet slavio Liszta, ali je u takvom životu bilo uz ekstaze i depresija, uz bogatstvo i siromaštva. Dugo su vremena uživali u čitavoj sreći zajedničkog samoodgoja i zajedničkog razvoja. (Iz te veze potječe troje djece: jedan sin, koji je rano

umro, i dvije kćeri. Jedna, Cosima, udala se najprije za pijanistu Hans von Bülow-a, a poslije za Wagnera). Ali pomalo su se njihovi nazori razilazili. „Žena vlada našim srcem", veli Liszt", samo po svojoj velikoj ljubavi, po svojim dubokim osjećajima. Njena moć nije nipošto u području znanja i misaonog rada". A baš u svojoj slobodi razvijala je Marie d’Agoult sve više „misao" i u sferi „misaonosti" ona je sve dalje kročila i napredovala. Tu će vjerovatno biti klica njihovu konfliktu. U svom romanu (Bekenntnisroman) „Nelida" (manje literarne vrijednosti), koji je Marie d’Agoult napisala poslije prekida s Lisztom, govori ona o ljubavi Nelide prama stikaru Guermann-u. Imajući veliku težnju za istinom Nelida se dala na filozofske studije i u kratko vrijeme stekla daleko veće i temeljitije znanje, negoli ga je imao Guermann. Metodičkim radom ona se sve dalje razvijala i izgradila potpuno svoje nazore o svijetu i životu, Te riječi vrijede i za Marie d’Agoult. Njena umna ličnost sve se više udaljavala od Liszta, dok nisu oboje razabrali, da nisu predestinirani jedno za drugo. Prekid s Lisztom teško je razočarao Marie d’Agoult. Doživjela je strašan brodolom. Nije se htjela povratiti u svoju porodicu. Ne možda iz ravnodušnosti prema njoj. Ona je stajala u nježnom prijateljstvu prema jednoj od svojih kćeri. Osjećala je da ne može izbrisati iz svog života taj dio pun boli i sreće, da ne može ući u dom, koji nije ona izgradjivala. Odlučila je da ostane u duševnoj samoći i da svoj život posveti radu za pobjedu duha, misli, ljepote. Saradjivala je u francuskim časopisima: La Presse, Revue independante, Courrier française. Članci i rasprave iz područja umjetnosti, znanosti i politike, govore o njemačkom katoličkom pokretu, o ustavnim borbama u Prusiji, o revoluciji 1848 itd. U „Revue des deux Mondes" štampala je kritike o Bettini von Arnim, o Freiligrathu i Heine-u. Ispravno, ali vrlo oštro sudi o Bettininoj knjizi „Königsbuch". Ta joj je knjiga neukusna, deplasirana, a u svojoj političkoj naivnosti drska. Jednako je točan i duhovit njen sud o Freiligrathu. A sa dubokim razumijevanjem ističe sve vrline Heineove. Prvi samostalni rad Marije d’Agoult bio je „Essai sur la Liberté", koji je štampan godine 1847 pod pseudonimom Daniel Stern. Pod istim pseudonimom štampala je i sva predjašnja i kasnija djela. Prefekt Pariza proglasio je to djelo opasnim po državu. „Nije poslednji cilj čovjeka sreća, nego je sloboda. Samo u potpunoj slobodi

MART-APRIL 1935

ŽENSKI POKRET

53