Ženski pokret
se udubite u stara godišta našega lista da biste tamo našle dokaze da kritika nije objektivna Ne, nego idite pravo dalje započetim putem, jer mnogo prerano naići ćete na barijere; dok možete da trčite bez daha, samo trčite bez obzira na desno i levo. Uostalom mislim da je vrlo važno da omladina zna sta radimo mi stariji zato suvoparni izveštaji Ženskih pokreta a za nas je opet od velike vrednosti da upoznamo duhovou strukturu
omladine koja treba da nastavi naš rad. Generacije se ne odvajaju oštro jedna od druge, nego ulaze jedna u drugu u svojim težnjama kao što ulazi prošlost preko sadašnjosti u budućnost. Molim da primite moje najiskrenije želje za Vaš rad da bude što uspešniji, i nadam se da će „Riječ omladine“ stalno imati puno zanimljivih i živih prikaza sadašnjih problema. Beograd, 7 juna 1935 godine.
Štebi Alojzija
Ženska omladina i ženski pokret
Svaki pokret, koji nije uspio da se ukorijeni u širokim masama i da pridobije omladinu, mora biti izložen propasti još mnogo prije nego što postigne svoj cilj. Nikada u historiji nije grupica intelektualaca uspjela u borbi za svoja prava, jer svaka je borba iza koje ne stoje široki slojevi pučanstva samo kabinetki rad, koji nikoga ne može prisiliti na popuštanje. Za uspjeh jednog pokreta potrebna je izrađena ideologija, jaka masovna saradnja i dobro vođstvo. Sve su to uvjeti bez kojih ne može uspjeti nijedan pokret, pa ni feministički. Mnoge feministkinje su mislile, da je dovoljno da se one izgrade u feminističkom duhu pa će one onda da prosvjećuju ostale žene i da vode borbu za oslobođenje svih žena. Naivno je bilo vjerovati da će takav način borbe imati uspjeha. Boriti se za sve žene znači imati sve žene iza sebe. A da li je ženski pokret imao sve žene iza sebe? Tko će se i obazrijeti na molbe ili proteste nekoliko intelektualaka, koje nijesu ojačane masovnom saradnjom? A kakvog ima izgleda na uspjeh onaj pokret iza kojega ne stoji omladina? Mogu li nekoliko udruženih žena reći da one zaista zastupaju interese svih žena i sve ženske omladine? Tko će nastaviti rad tih žena, tko će dokrajčiti tu započetu borbu, jer jasno je da nijedan pokret nije postigao svoj cilj tokom jedne generacije. Sve su to pitanja koja su često postavljale i naše feministkinje i kojima se moralo naći odgovora. Naš ženski pokret je već pre nekoliko godina osjetio pomanjkanje omladine, osjetio je potrebu za mladim snagama i novim elanom. Trebalo je pridobiti omladinu, trebalo je razviti masovni pokret, da ne budu uzalud sve uložene žrtve. Uzmu li se u obzir teškoće s kojim se morao boriti ženski pokret u svom početku, a i mnoge predrasude koje su majke, škole i crkve usađivale ženskoj djeci o ženskom pokretu, nije ni čudo što je omladina nerado gledala na femi-
nističku borbu. Govorilo se da je to borba spolova, da se žene bore protiv muškaraca, a tko bi mlada djevojku naterao da se bori protiv muškarca? Govorilo se da je ženski pokret nemoralan, da kvari žensku omladinu, da ju izvlači iz idealnog kruga porodice i da stvara od omladinki muškarače bez nježnosti, bez ljubavi i poniznosti. Sve su to glupi i naivni palijativi koji su neprijatelji svakog progresa, pa i progresa žena pripisivali ženskom pokretu, i koji su neko vrijeme uspjevali. No brzo su se razkrinkali. Uviđalo se da se feminiatkinje bore za svoju ravnopravnost i svoju slobodu i da se u toj borbi obaraju bez razlike samo na onoga tko hoće da im spriječi put do pobjede. Dokazalo se da je porodica uzdrmana zato što je uzdrmano čitavo gospodarsko stanje, što je demoralisano čttavo današnje društvo, i da ženski pokret konstatirajući tu činjenicu nastoji da stvori bolju i trajniju porodicu, koja je moguća jedino na bazi ravnopravnosti muškarca i žene. Ženska omladina je bila pripuštena u gotovo sva zvanja i mislila je da je time sve postignuto. Čemu se boriti za ono što već imamo i što nam nitko neće oduzeti, a novo nam ništa i ne treba. Ovakvo je mišljenje vladalo najviše među ženskom omladinom. Ali histerija ne stoji. Ekonomski razvitak je došao do tačke kad više postojeće proizvodne snage ne može da zadovolji postojeći način podjele dobara. Našla se na jednoj strani t. zv. hiperprodukcija, a na drugoj goleme mase besposlenog gladnog i neodjevenog pučanstva: Velika količina producirane robe ne može poradi opadanja konzumne moći potrošača i zasićenja tržišta da nađe prodju, i tako propada na skladištima u isto vrijeme dok velika većina ljudskog rada gine od gladi i golotinje. Nastupila je svetska kriza, haos iz kojega se mora naći izlaza. Treba nezaposlenima naći posla, treba podići kupovnu sposobnost, treba spasti gospodarski po-
58
ŽENSKI POKRET
MART-APRIL 1935