Ženski pokret

rode. Kraj velike topline i osjećanosti, kraj intenzivne predanosti za ideju iii stvar, čudimo se, kolikogod je još stvarnog interesa imala za sva politička i socijalna pitanja. Imajući toplo srce, mnogo razumijevanja za slabosti Ijudske, bistar pogled na život i praktički smisao za rad bila je s tim odlikama kao predestinirana da bude od 1894 kroz gotovo dva decenija vođa bavarskog ženskog pokreta u Münchenu. Krug münchenskih žena zauzima neki posebni položaj u ženskom pokretu. Te žene se nastoje osloboditi konvencionalnosti, pa traže slobodnije životne oblike. Hoće se osloboditi podložnosti, pa traže živu saradnju na svakom području. To su jaki temperamenti, umtetničke naravi, topla srca, a prepune raspoloženja, snage, humora, duha i ukusa. U tom krugu sudjeluju i spisateljice Helene Böhlau, Gabriele Reuter, Frieda von Bülow i dr., i mnogi umjetnici, učenjaci i političari. Dvije godine iza njenog dolaska u München postala je Ika Freudenberg pretsjednica udruženja, koje se zvalo „Verein für die geistigen Interessen der Frau“. Ona je vodila tu organizaciju upravo s nekim umjetničkim raspoloženjem. Svladavala je potpuno probleme ženskog obrazovanja, pitanje ženskih poziva, probleme političkih i socijalnih zahtjeva žena, a sva je ta pitanja izdrađivala u svom udruženju sa uvijek jednakom živom saradnjom znajući da izbije i iz dosadne i suhe građe interesantne note. Bila je uvijek puna zanosa i svježine. Svaka priredba, svaki i najjednostavniji društveni sastanak bio je posao primae qualitatis, uvijek detaljno promišljen i pomno pripravljen s obzirom na sadržaj i svrhu. U vodstvo društva, u vodjenje diskusije, čak i u prikazivanje govornika publici itd. unosila je svu svoju bogatu dušu, sav svoj zanosni interes, svu svoju društvenu finoću i ljupkost. Mnogo je pazila na lijepi i društveni ton u saobraćaju članova udruženja, i kad bi se nešto neugodno desilo, ona se kao pretsjednica osjećala odgovornom i sebe zbog toga izmučila do krajnosti. Pred javnošću je imala uvek respekta i zahiijevala da se stupa pred javnost sumo sa vrijednim i izradjenim stvarima. Mrzilo ju je i mučilo ju kad je publika ostajala neraspoložena i mlaka. Spomenuto žensko udruženje u Münchenu, iz kojega se kasnije razvio „Savez bavarskih ženskih društava“, bilo je centar najživljeg rada. Iz njegove sredine niknule su mnoge krasne socijalne ustanove kao stanica za pravnu zaštitu, institut za socijalni rad, organizacija konobarica i druge. lako se društvo nije politiški opredijelilo, u njemu je vladao duh zanosnog liberalizma, kakav je propovijedao tada Friedrich Naumann. Za jednog velikog predavanja u Münchenu, u kojem je Naumann zastupao Marxovo materijalističko mi-

šljenje o ženskom pitanju, Ika Freudenberg ustala je i hrabro branila svoje stanovište. Nije to bila mala stvar usprotiviti se takvom autoritetu, kome je cijeli intelektualni svijet Münchena povladjivao, po gotovo kad se zna da je Ika Freudenberg u javnosti bila uvijek strašljiva i malodušna. Karakteristična je crta njenog bića, da je mnogo trpjela uslijed te svoje naravi i da je javno nastupati značilo za nju žrtvovati se. Gertrud Baumer veli: „Те su žrtve najdragocenije blago najplemenitijih i najsuptilnijih radnica u povijesti ženskoga pokreta." Djelo, koje smo u malim konturama započeli, a koje neprestano raste i napreduje, može da optereti svoga vođu teže i neumoljivije nego ikoja druga dužnost. Tako dolazi često do trvenja, odricanja i teških društvenih konflikata. Za čovjeka osjetljiva, savjesna i nervozna, kao što je Ika Freudenberg bila, nastaje atmosfera teškog nemira i duševne dileme. Ika Freudenberg željela je da prodube svoje znanje, čeznula je za umjetničkim užicima, imala je živu potrebu za mirom i samoćom (nach Fürsichsein). Njezin umjetnički životni osjećaj trpio je mnogo pod „vječnim zaposlenjem“. Kako je s jedne strane njena radost na javnom radu bila prirodna i spontana, tako se u obilju dužnosti i odgovornosti s velikom boli odrekla nutarnjeg mira i spokojstva. K tome je još došao intenzivni osjećaj odgovornosti. Nitko je nije mogao utješiti zbog kakve pogrješke ili neu s pjeha, kad je krivnju sebi pripisivala. A to je činila uvijek. Ova neumoljiva i bezobzirna kritika prema samoj sebi bila je možda najotmenija crta njene ličnosti. A to njeno svojstvo Ijudi su zlorabili i iskorištivali kao i jedinu njenu pogrješku, koju je imala kao organizatorka, naime da moralno precjenjuje prosječne ljude. Prema estetskoj i ćudorednoj surovosti javnog života bila je sasvim bespomoćna, mnogo više, nego su to prema njenom sigurnom držanju mogli zaključivati i oni, koji su joj bili najbliži. Zbog svog strogog osjećaja dužnosti, svoga takta i svoje osetljivosti ona je često muku mučila. Sama je to stanje okistila slabošću, koja je nastala zato što je nevješta i troma i što je kasno ušla u taj veliki pokret. Gertrud Bäumer medjutim veli: „Ich mochte diese geheime Pein eher als die Schmerzen eines ~Gewissens der Zukunft” ansehen, und mir scheint, wir müssten versuchen - gerade auch die, die einen Puff vertragen können — das öffentliche Leben, oder wenigstens unser weibliches Ttück davon, besser auf die feineren und empfindliheren Menschen abzustimmen, für die es heute in so vieler Hinsicht noch eine Tortur ist“. Medjutim je u Ike Freudenberg bilo mnogo jakosti, da ne pokaže drugima te muke i da

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

МАЈ-ЈУНИ 1935