Ženski pokret

Za radnike i njihove porodice kao ogrommi većinu stanovnika varoši i jedinu produktivnu klasu pitanje zahoda, đubrišta, kanalizacije, vodovoda, elektrike u kući i na dvorištu, suhoća stana, svetlosti i vazduha, zabrana prenatrpanosti, pravilnog čišćenja i dezinfekcije, uređaj za kuvanje, pranje, kupanje i stotine ostalih potreba isto je tako važno za održanje zdravlja, života i produktivnosti, koliko i proširenje ulica i kanalizacije. Budžet n.pr. sarajevske opštine od 60 miliona dinara, koji što posredno, što neposredno u stvari ostvaruje radnička klasa, ni jednom parom nije potrošen na ublaženje situacije u radničkim kvartovima u saglasnosti sa gornjim potrebama. Sve opštinske uprave od njezinog postanka nisu učinile ni korak, da podignu kult stanovanja, da uklone potstanarstvo, ili da se na koji bilo način stanbeni odnosi radnika dovedu bar na snošljiviji nivo, ako se ne može govoriti o višem nivou. 79 % stanovnika u Sarajevu nema nikakve blagodati. Kakva je njima korist od kanalizacije, krpljenja asfalta, od vodovoda, od elektrike i plina, pa i od samih parkova, muzeja i tramvaja? Oni krvavo doprinose za sve te uređaje, a samo neznatna manjina to iskorišćuje. Kada bi se novac utrošen za tu reprezentaciju građa, na vrijeme utrošio na plansku izgradnju higijenskog Sarajeva i radničkih stanova, imali bismo dragocjene tekovine, preče od svih raskoši, koje sve manjem broju služe. Maćuhinski postupak opštine prema radnom narodu, i njezino nikakvo staranje za tu ogromnu većinu stanivništva, dovelo je dotle da radnik mora plaćati lihvarske kirije za svoje jazbine po periferiji. To je opšti pogled na stanbene prilike radnog naroda u Sarajevu. Stanje koje je Radnička Komora stvarno utvrdila. Međutim, da i muslimanska žena živi po ovim jazbinama, to je izvan svake sumnje. U vezi sa svojim svakidašnjim poslom prolazio sam kroz sarajevske mahale. Po sirotinjskim kvartovima vidio sam odvratnu stvarnost. Jedna kućica, a većina je takvih po sarajevskoj periferiji. Stan jedne muslimanske radničke porodice. Porodica sa 7 članova. Muž bolestan radnik. Žena radi u jednoj muslimanskoj fabrici. Nadnica 5 dinara. Radno vrijeme 14 sati. Dvoje djece. Jedna sestra 18 godina. Šiva rublje za jednog trgovca. Košulja 1 ½ dinar po komadu. Naravno rad prema potrebi skladišta. Dakle, neodreden i povremen. Zatim djed i baka, muževi roditelji. Stan ima jednu sobu i pred sobom ganjak. To se zove ganjak, a u stvari to je zemljište pod kućnim krovom bez stropa. Soba, od

poda do stropa 1.80 m visoka. Duga 4 metra. Široka 3 metra. Prozori mali, koji su samo preko Ijeta otvoreni. Zimi su zapušeni i uljepljeni. To je soba u kojoj bračni par rađa djecu, djed i baka provode svoju starost, sestra djevojka ašikuje, dječak od 10 godina i sestra od 8 godina, ako nisu gladni, nestašno skaću i igraju se vrlo često oca i mame. Brat i sestra igraju se oca i mame. Kažu neka gospoda kako je muslimanska sirotinja, makar da je sirotinja, ipak vrijedna i svoj siromašni stan drži čisto i uređeno. Lijepo je to. Oprano nekoliko kamenica ispred vrata. dobro izriban pod i kuća ometena. Zaista kome je malo do toga da poznaje i ono što se krije za tom čistoćom, ta jalova čistoća može da mu laska. To se obično tumači uspjehom vjerskog odgoja. Ali, prati i mesti kuću, u kojoj metla i nema zašto da zapne, zaista nije težak posao. Ali je zato težak život u toj čistoj kolibici. Život uopšte. Kolike li sreće za ovu porodicu, ako samo ima dovoljno suhoga hljeba. Međutim, u većini slučajeva, hljeb je rijetka poslastica. Redovna je hrana mandra ili palenta. Naravno najviše suha. Ova radnička porodica i pomasti mandru. Ali ne maslom. Mandra se pomasti svijećom lojanicom, ili negde pred mesarom odbačenim otpotkom loja, koji je već u raspadanju. Za tu radničku porodicu mlijeko je nepoznanica. Meso tek u bajram, kada muslimani kolju kurbane. Kalorija njihove hrane? Dovoljno je rečeno. I kalorija je sadržana, ali svakako mnogo manje, nego je dobiva pas vučjak kod poslodavca muslimana u kojeg radi domaćica. Ovakvi stanovi izdaju se radnicima za mjesečnu kiriju od 100 dinara. Većinom su vlasništvo Vakufa, Mergameta, ili kojeg muslimana trgovca ili zanatlije. Prema tome, odgovor na pitanje da li je to dom, glasi: Ne! To je jazbina, gdje se brat i sestra igraju oca i mame! Stan od 20 kubnih metara vazduha za 7 članova porodice. Dakle, 3 kubna metra za svakog člana. To je leglo tuberkuloze i svih drugih bolesti. Rasadnik svih najgorih zala. I društvo, naravno, kapitalističko društvo to naziva stanovima za izdavanje i vrlo brižno naplaćuje kiriju. To društvo mirno gleda rasulo radničke porodice i ujedno traži da mu ta porodica daje valjane radnike i dobre vjernike. POLOŽAJ MUSLIMANSKE ŽENE DOMAĆICE O životu muslimanske žene domaćice i njene porodice, sa izuzetkom dobrostojećih građanskih porodica, možemo dati sud, jednak opštem stanju građanskog braka. Međutim, radi bolje

JANUAR - MART 1936

2ENSKI POKRET

15