Ženski pokret

ma i saznanjima i mnogo etičkih gubitaka. lako ne treba žaliti za doista velikom masom predratne i ratne truleži jedne lažne kulture fatalno je razorno djelovanje rata na porodicu. Ona je postala neistinita, neiskrena zajednica koja teži samo za najličnijim dobitkom, zajednica koja se održava na silu, zakonom i strahom od kazne ili nemanja, postala je zaštićeno leglo svih mogućnih fizičkih i moralnih zala. Ratom ovako dotjerana gradska porodica mora da ima moralno bolestan podmladak. U svim državama, koje su probolovale veliki rat vidimo iza rata otvaranje sve novih i novih domova za napuštenu djecu, za moralno ugroženu, za male vagabunde, za malodobne prestupnike itd. od Amerike preko cjele Evrope do Sovjetske Rusije. U našim krajevima imamo najljepših primjera koristi od kolonizacije napuštene ili ugrožene djece po seoskim, zdravim ili skromnim građanskim porodicama kad su te porodice pod kontrolom javnih organa. Mnogo napuštene djece ili takve čiji je život bio u opasnosti od gladi, u još zadnje dvije godine rata odvedeno je iz predratne Srbije, Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, Slavoniju i Srem. Djeca su smještena po zdravim seoskim porodicama, koje su pokazale razumijevanja i ljubavi za djecu. Iako nema još službenih statističkih podataka o morbiditetu i mortalitetu te djece, kao ni o njihovom napretku poznato je svima, koji su se tom vrstom kolonizacije bavili i pratili tok njihovog razvitka, da je mnogo stotina te djece našlo ne samo potrebnu ishranu, nego prirodni zdravi oslonac svojih umnih i moralnih osobina. Najveći broj tako kolonizovane djece postala su dobri, samostalni poljoprivrednici i zanatlije, a ima ih izvjestan broj, koja su svršila akademske nauke. Ovo potvrđuje i iskustvo sarajevske dječje kolonije. Ona je brojno do duše vrlo mala, ali možda baš zbog toga zgodna da se u njoj posmatra i psihološka reakcija djece, kad dođu u zdravu porodicu, makar u tuđu. Djeca u većini slučajeva u osobama hraniteljice i njenog muža nalaze roditelje, a u domu pravi i blagotvorni porodični ambijent. Djeca su fizički odlično njegovana, a njihova se inteligencija u stalnom kontaktu sa prirodom razvija najzdravijim putem. Od malena se privikavaju na odgovornost i samostalnost, na spremnost da pomognu mladima i olakšaju brigu i trud starijima; pri tom su stalno vesela i vedra, vrlo otvorena i povjerljiva bez ikakvog lažnog stida ili straha. Za 6 godina osnovano je u našoj državi 17 kolonija i u njima je bilo smješteno svega oko 3000 (u većini samo do 7 godina) djece.

Razlog tome relativno malom broju kolonizirane djece nije pomanjkanje materijalnih sredstava, jer smo vidjeli da je izdržavanje djeteta u koloniji za pola jevtinije, nego u stručno vodenom domu, a pri tom smrtnost mala; razlog je nepoznavanje prirodnih uslova za dječju zaštitu onih koji ne osiguraju dovoljno materijalnih sredstava za tu vrstu zaštite i slaba ргоsvjećenost i slabo materijalno stanje u porodici uopšte, stanje koje ugrožava danas prosperitet djece i u prirodnoj porodici. Pa ako se moramo brinuti da osiguramo dovoljan broj zdravih i sređenih porodica za smještaj napuštene djece, koja uslijed nekih velikih neuklonjivih nesreća ostaju bez roditelja i porodičnog ambijenta razumljivo je da moramo nastojati da sačuvamo porodičnu atmosferu i tamo gdje je danas ugrožava samo egoizam, obijest, lakomislenost, neznanje itd. Моrаmо ne samo da čuvamo, nego i da kultiviramo porodicu kao biološku i sociološku društvenu ćeliju (osnovnu formu kolektiva), koja je osnov svakog društva i kojoj jedinoj stari kulturni narodi zahvaljuju i današnji svoj vitalitet. Uzevši sve ovo u obzir, a ne zanoseći se nekim sentimentalnim razlozima i lažnom humanosti, stojeći na jednostavnom prirodnom, ako hoćete i materijalističkom stanovištu da je za egzistenciju zdravog, sposobnog i naprednog naroda, za njegov moralnli i materijalni prosperitet prije svega potreban zdrav, sposoban i napredan podmladak naša savremena, zaštita djece mora da bude dirigovana u onom pravcu, koji će nam sa što većom vjerovatnosti osigurati zdrav, sposoban i napredan podmladak. Zato nama ne smije biti uglavnom stalo da pod svaku cjenu održimo sve što se rodi, nego treba svoje пароге da uputimo пајрге u pravcu stvaranja zdrave porodice, a zatim u pravcu uklanjanja svih opasnosti, koje bi mogle ugroziti zdravo rođen podmladak. Novi Zakon za zaštitu djece i mladeži, koji je svakako preduslov za potrebnu reformu zaštite djece, mora saglasno sa ostalim postojećim zakonima 1. da zaštiti porodicu. Taj zakon treba, da reguliše odnose u porodici, da prosvjeti bračne drugove o njihovoj velikoj i odgovornoj funkciji u obnovi društva. a) U prvom redu je potrebno osigurati zdravu porodicu. Novi antivenerični zakon u tom je pravcu nešto učinio, tražio je uvjerenja o zdravlju pri stupanju u brak, da bi se isključilo rađanje luetične djece i djece sa posljedicama ro-

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

АПРИЛ-ЈУНИ 193g