Ženski pokret
tora sudjelovale i g-đe Jambrišak i Wickerhauser. Tom zgodom ne valja mimoići zasluge gđe Wickerhauser, ali je sigurno da je ličnost gđe Jambrišakove, njen slobodan i energičan način kojim je znala hraniti stvar, koju je smatrala dobrom i potrebnom, mnogo doprinio tome da je već iste godine 21 maja bila u Narodnim novinama štampana naučna osnova te nove škole. Savremen i napredan duh Izidora Kršnjavoga pokazao se skloniji ženama, nego što su u to doba bili mnogi istaknuti duhovi u Evropi. Najveća je zasluga Marije Jambrišakove što je ona u doba kad su prilike ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu bile posve nesklone ženama, kad još nije bilo državne srednje škole ni u tadašnjoj Austriji ni Njemačkoj dala poticaj za osnivanje škole sa svrhom da djevojkama dade takvu naobrazbu kojom će se moći natjecati sa svojim muškim drugovima. Treba znati kako se mučno razvijala borba za tu istu ideju u naprednijim zemljama da se shvati koliko je isklesana ličnost morala biti Marija Jambrišakova kad je za ono što je u ono doba oštrinom svoga uma spoznala a zašto je malo njih imalo razumevanja, mogla da predobije sredinu u kojoj je živjela. Dan 10 oktobra 1892, dan otvorenja ženskoga liceja najljepši je dan u životu Marije Jambrišakove i u životu svih naših žena. Onda kad smo još polazile tu našu dragu školu, kad smo u njoj slušale mudru i toplu riječ svoje učiteljice nismo to shvatile s čitavom dubinom svojih misli i osjećaja. Mislile smo da je sve tako, jer tako mora da bude. Najljepši dar koji smo dobile, primile smo u svojoj egoističnoj mladosti kao najnaravniju stvar ne znajući da za nj treba da budemo zahvalni jednoj ženi koja je svojim pronicavim dalekovidnim duhom zamislila i pomoću kulturnih pomoćnika izvela ono bez čega mi danas ne bismo imale toliki broj solidnom naobrazbom snabdjevenih žena koje danas spremno izvršuju svoju dužnost, kao majke, kao kućanice ili kao žene u zvanju.
Hraneći se plodovima nauke za kojom je težila, osjećala je Marija Jambrišakova da bez naobrazbe nema ni ispravno razvijenoga osjećajnoga života ni harmonički upravljenoga djelovanja. Ona je znala i u srži svojoj osjećala da je duševna glad isto tako prirodna svakome ljudskome biću kao i telesna. Njoj imamo zahvaliti što nismo morale svoju mladost trošiti tek u to da tražimo puteve do nauke, kako je ona to morala, nama je taj put već bio utrt njenim nastojanjem i njenom nepokolebivom voljom kojoj je davalo snage uvjerenje da radi za dobru stvar. To uvjerenje joj je pomoglo da je mogla pokretati i bregove. Time je Marija-Jambrišakova zadužila ne samo žene svoga naroda nego i žene cijeloga svijeta. Radeći za napredak žena u svojoj domovini pomogla je ona jednom općem ženskom nastojanju za kojim su u ono vrijeme žene svuda težile, jer su i drugdje žene morale tražiti da im se dopusti da slobodom misli i djelovanja dokažu što mogu. Prvi stadij feminističkoga traženja, stadij borbe da ih se pripusti nauci proživjele su hrvatske žene bez muke, ali trudom i umom Marije Jambrišakove. Da se oduže njenoj sjeni treba da ne klonu na započetom putu nego da kroz vrata saznanja koja im je ona otvorila, prenesu svoje djelovanje na ona područja koja žena još nije trajno predobila. Od onda kad smo sjedile u školi za njezinih sati do danas prošlo je mnogo vremena. Sto smo se više odaljivale od škoiskih klupa, to je jasniji bio pred nama lik prve naše pobornice za ženska prava, koju smo u potpunosti mogli razumjeti, i shvatiti zamašaj njene ličnosti tek kad smo same sazrele u borbi za iste ideale za koje se ona zalagala. Danas znamo da ima malo naroda koji su u svojim redovima u to doba imali ženu kova Marije Jambrićakove, i u ovome momentu tuge to nam je najjača utjeha. Zagreb.
D-r Mira Vodvarka-Kočonda
Sastanak Alijanse Ženskih pokreta
6 i 7 februara t. g. održana je u Beogradu sednica upravnog odbora Alijanse Ženskih pokreta. Sastanku su prisustvovali: izvršni odbor, pretstavnice Ženskih pokreta iz Banja Luke, Beograda, Ljubljane, Novog Sada, Sarajeva, Skoplja, Zagreba i mnoge članice beogradskog Ženskog pokreta. Glavni predmet rasprave je bio »Statut žene«, koji donosimo u narednom članku i koji je predat Internacionalnoj feminističkoj alijansi, koja zasedava od 25 februara do 3 marta u Cirihu. Sednicu upravnog odbora naše Alijanse otvorila je značajnim govorom pretsednica gđa D-r Mira
Vodvarka-Kočonda. U govoru se dotakla aktuelnih problema naših Pokreta i jasno podvukla karakter naših organizacija. Stoga donosimo njen govor u celosti. Naša pretsednica je rekla sledeće: Pozdravljam Vas i želim da nas ovaj posao koji imamo da, obavimo na ovome našem sastanku dovede do uspjeha. Napose pozdravljam naš najmlađi Pokret, banjalučki, žaleći vrlo što se Pokret u Brodu nije mogao odazvati našem pozivu.
4
ЖЕНСКИ ПОКРЕТ
Јануар-фебруар 1937