Židov

Još jedna o ciljevima našega lista.

Sa oduševljenjem i zadovoljstvom pozdravili su svijesni Židovi jugosiavenskih zemalja monarkije prvi broj »Židova.« Radosna ova činjenica i te kako potvrdjuje potrebu izlaženja ovoga lista. Ali sigurni smo, da je pojava, a po gotovo ime našega lista, iznudiia gdje kojemu i usklik: »Cemu taj iist?« Ovaj će glas doći u glavnom s dviju strana. Na jednoj su strani oni, Jtoji mrze Židove i idu za tim. da ih unište moralno i materijalno. Drugu stranu sačinjavaju oni, koji su doduše krv od naše krvi, ali ipak drže, da je bolje ako se što više pritaje. To su naime Židovi što no vele, dasusamo mojsijevci ili pripadnici druge koje narodno.sti »izraelitičke, mojsijeve vjere« . . . Međjutim, nas ne će držanje spomenutih dviju skupina niti najmanje s krenuti s odredjenoga puta. Mi znamo što hoćemo i uvjereni smo, da će naš list svojim otvorenim pisanjem razbistriti mnogi nesporazumak i utrti put mnogoj islini. Mi ćemo nastojati, da naš list bude zrcalo, u kojemu će se viditi jasna, naravna i nenakažena slika Židova, kojcmu je šija čvrsta i koji ; svagdje gdjegod živi, saradjuje revno i rodoljubno na socijainom, ekonomskom i kulturnom, a ako je potrebno i političkom polju. Naš će list iznašati potrebe i želje, vrline i mane našega naroda, a bude li potrebno, ustati će i naobranu židovstva... Naročito ističemo: Hoćemo da djelujemo stvarno i izmirujuće ; Nežidov, neka nas upozna onakovim, kakvi jesmo, a ne onakovim, kako nas prikazuju mržnja i predrasude. A Židov, kojemu je židovstvo teret, neka u našem listu vidi da imade ogroman broj Židova ne samo po imenu, već i takovih koji pripadnost židovskoj zajednici očituju svijesnim istupom i radom za boljak te zajednice. Toliko razjašnjenja onima, koji dočekaše naš list s kimanjem glave. Preostaje samo još, da reknemo koju riječ onimn, štono primiše prvi broj našega lista, kao staroga vjernoga prijatelja Njima će list donijeti okrijepe za životnu borbu, i poticaja za rad u korist židovstva. 1 pouzdano se nadamo, da će naš list ojačati njihovu Ijubav, ponos i oduševljuje prema onome pravom židovstvu, za čije neokaljano ime i bolju budućnost, ulažemo svi radosno svoje sile!

Vijesti iz Hrvatske i Slavonije.

Poginuli vršeći svoju dužnost. Stigla nam je tužna vijes! o smrli dvojice valjanih mladića odlikovanoga poručnika 16. pješ. puk. Vladimira Sterna i jednogod. dobrov. Oskara Herzla bankovnoga činovnika iz Zemuna. Čast njihovoj uspomeni ! Ranjeni. Za jednoga juriša dne 29. srpnja o. g. ranjen jc u desno koljeno prič. natporučnik 25. domobr. pješ. pukovnije Riaard N e u m a n n. Rana bijaše na žalost tako teška, da mu se moraia amputirati uoga. Natporučnik Neumann zadobio je još godine 1914. u Srbiji tešku ozledu na glavi i odlikovan je kao jedan od prvih časnika. dana ranjen je u prsa i prič. poručnik 25. doraobr. pješ. puk. Stjep.n Sz o mj a s nakon 22. mjesečne neprekidue frcntne službe, za koje je vrijeme tri puta odlikovan za hrabrost (srebr. kolajnom I. i 11. razr. i bronč. kolajnom). Odlikovanje. Nadliječnik dr. David Eisenstadter odlikovan je-za hrabro i požrtvovno držanje pred neprijateljem prev. pohvalnim priznanjeiu s mačevima. Javio se iz zarobljeništva. Ovih se dana ponovno javio iz ruskoga zarobljeništva pričuvni zast. Oton Braun, član židov. akad. kult. kluba

~Judćja“. Z.a revolucije pokušao je da pob,egne, ali su ga nakoi Iri nedjelje lutanja zauslavili. Oton Braun odlikovan je već olprije S'ebrnom kolajnom za hrabrost. Izmjenjenl zarobljenicl. Samuel Baum iz Nuštra, vojmk 70. pj pukov. koji je bio zarobljen, povraćen je kod izmjene iuvalida. Pukovaijski lijećiiik dr. W. Hosenzweig stigao je takodjer jz srpskoga zarobljeništva. imenovanje. Ban je imenovao predsjedn ka izraelii. bogoštovue opći.ie zagrebačke gosp. Dra R. Siebenscheina, predsje Inikom odvjetničkoga odbora kral evine Hrvafske. Umro. Dic 21. rujna preminuo je nakon kratke bolesti g. Ousfav W ein berger ugledni trgovac u Sesvetam i. Srebrni pir proslaviše na prvi dan nove godine g. Vilim O r u n w a I d i supruga u Koprivnici Tom prilikom darovali su hiamu lijep srebrni dar. Istoga dana proslavio je rtvni učitelj zagrebačke izr. bogoštovne općine g. Adolf Weiss i supruga mu Roza svnj srebrni pir. Vjenčanje. Oospodjica Elsa Ha a s i prič. poručnik g. Lavoslav Stei n e r vjenčali su se dne 27 rujna u zagrebačkom izr hramu. Nakon prvoga broja „Žiđova'. Bez pretjerivauja možemo ustvrditi, da je zanimanje za naš list veoma živo. 5a svih strana stižu nam izjave odobravanja i prij ve za prelplalu, a priiuili smo takodjer prinosa za uovinski fond. Nadalje smo ustanovili, đa je i večiua hrvatskih listova objavila izlaženje našega lista. Objave su objektivne i upućuju opčinstvo o pravim ciljevima našega lista.

„La Benevolencia“.

(Prigodom dvadesetpet godišnjice obstanka).

Naša uža domovina Bosna i Hercegovina tokom svog razvcjnog vremena doživljavala je silne udarce sa svijn strana_ zato se je u to doba manje posvećivaio pažnje prosvjeti, a više obrani od neprijatelja, stoga su tada njeni stanovnici bili vještiji mačem !?o.ratati nego perom. Ali poslije okupacije Bosne počinje nova era njenog života. Odkad njenom sudbinom stade upravljati velika monarkija, nastade i u njoj sredjeniji život, a njeni đržavljani počeše uživati kulturne blagodati. Silom prilika obratiše oni svoju pažnju knjizi, školi i uljudbi. U ono doba primivši naši mladji Ijudi nešto srednjo-evropske kulture i zapadne civilizacije, pregnuše odvikavati narod od zastarjelih običaja, koji mu smetahu, da koraca napred sa vremenom. Kao što ostale-narodi Bosne, tako su i bosanski Židovi imali nesavremenih navada i običaja. Bogati sefardi ovih zemalja, u pomanjkanju humanitarnih institucija, običavali su svakog četvrtka dijeliti brašno, a petkom milodare u novcu. Sirotinja je tada četvrtkom u grupama išla od kuće do kuće i primala darove u naravi, a petkom bi obilazila od dućana do dućana i uzimala milodare u novcu. Ovaj način dijeIjenja milodara silno se kosnu tadanje sarajevske židovske omladine, koja onda pokrene akciju, kako će dostojnije pomoći svojoj siromašnoj braći. Ovaj pokret brzo pokaza lijep uspjeh. Za kratko vrijeme skupi se dobar brojistomišljenika, koji se koncem septembra 1892. sastanu na konstituirajuću glavnu skupštinu i osnuju društvo »La Benevolencija«. Na čelu društva izabraše kao predsjednika tadanjeg uglednog trgovca, a sada već pokojnog Isahara Zadika Danona. Onda bijaše cilj društvu na prvom mjestu podupiranje siromaka, a na drugom mjestu potpomaganje siromašnih naučnika i študenata. U prvo vrijeme nijesu se dijelile štipendije, jer su školu pohadjali samo imućni i, a sirotinja je išla u zanat. Na inicijativu predsjednika Jeušue D. Saloma,

koji je od godine 1893. dakle punih dvadeset godina predsjedao društvu počima društvo od godine 1899. više pažnje posvećivati obrazovanju židovske omladine i kulturnom pridizanju naroda, pa stade godimice davati više štipendije za srednje i više škole. Počam od godine 1905. postade glavni cilj »La Benevolencije« kulturno unapredjenje naroda i školovanje omladine, što jasno vidimo, kada prispodobimo rad toga društva od te godine dalje. Onda opažamo kako sve to većma raste izdatak štipendija, a znatno za tim zaostaje potpora za uzdrzavanje siromaka. Na primjer dano je: g. 1905. potpore sirotinji K 2047, a štipendije K 1467 „ 1906. „ „ „ 2213, „ „ „ 1926 »1907. „ „ „2215,,, „ „ 2548 „ 1908 „ „ „ 2407, „ ~ „ 3080 ’, 1909. „ „ „ 2217, ~ ~ „ 3673 » 1910. „ „ „ 2633, „ „ „ 5428 Posljednjih godina prekoračila je svota štipendije preko 10.000—12.000 K. Ukupno izdato je dosada u humanitarno-prosvjetne svrhe oko 160.000 K. Od toga otpada na štipendije jedno 60.000 K, na naučnike oko 30.000 K. a oko 70.000 K kao potpore siromacima. Pomoću ~La Benevolencije" svršilo je srednju i višu školu do 25 pitomaca, a oko 300 naučnika izučilo je zanat, od kojih su se mnogi izobrazili i izvan Bosne i Hercegovine u Monarhiji. U sadanje ratno doba osobito se mnogo izdalo i izdaje na potpore. Za vrijeme neprijateljske invazije na istoku i za evakuacije Sarajeva odbor je imao pune ruke rada nastojeći brzom pomoću pripomoći bijednom i ispaćenom narodu. Najveći dio društvenog prihoda sada se troši u humanitarne svrhe, jer većim dijelom štipendije za više škole otpadaju, pošto su študenti uvojačeni, pa u vojsci služe narođu i otadžbini za ponos. Skoro sva mladja i starija generacija židovske inteligencije, koja je stekla svoju naobrazbu pomoću »La Benevolencije«, dekorirana je u vojsci za hrabro držanje pred neprijateljem. Tako je društvo svojim radom dalo narodu kulturne pregaoce, a državi mnoge hrabre časnike. Društvo ćuti manjak radne snage, jer su mnogi odbornici uvojačeni, medju njima Avram Levi Sadić, Bernando Pinto, Dr. S. Pinto, Dr. Jakob Kajon. Društvo se ponosi, da su neki njegovi odbornici kao vojnici odlikovani. Dr. Kajon je kao c. i kr. natporučnik odlikovan za zasluge velikom zlatnom i malom srebrenom kolajnom, zatim je dva puta dobio Signum iaudis sa ratnom dekoracijom i s mačevima. a potprcdsjednik inžinir Sumbul odlikovan je redom Franje Josipa I. s ratnom dekoracijom. Dok se ovako velik dio odbornika bori za kralja i domovinu, dotlem sadanji predsjednik, Pr. gosp. nadrabin Dr. Moric Levi sa ostalim odbornicima neumorno r adi oko društvenog napretka i kulturnog pridizanja naroda. Svi oni, koji su svojim radom doprinijeli procvatu »La Benevolencije«, sa ponosom mogu gledati na 25 godina svoga rada. Živimo u vremenu gđje se traži od svakog pojedinca više aktivne djelatnosti u općem pregnuću za socijalni napredak, pa je dužnost svakog gradjanina da izdašno podupire sve one institucije, koje imadu za zadaću kulturno-ekonomsko pridizanje narodne energije. Napose je dužnost svak g Židova Herceg-Bosue, da svim svojim stlama potpomogne rad i nastojanje društva ~La Benevolncije", kako bi ono moglo u buduće ispunjavati svoju veliku zadaću. V #

A. Altarac.

STRANA 2.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

BROJ 2.