Židov

Vijesti iz Bosne.

Instalacija novoga nadrabina

đra M. Levi.

Sarajevo, Dne 14. o. mj. instaliran je u sefardskom hramu u Sarajevu svečanim načinom novoizabrani nadrabin Dr. Moric Levi. U hramu su osvanule sve sefardske korporacije sa općinskim odborom na čelu, te mnogobrojni članovi sefardske općine, da prisustvuju svečanom činu. Nakon običajne molitve priopćio je predsjednik bogoštovne općine, Ašer Alkalay dru M. Leviu zaključak općine, kojim ga je izabrala nadrabinorr, te } a zamolio, da prihvati podijeljenu mu čast. Dr. Levi zahvali se na izboru te izreče na to svoj nastupni govor, koji se svih prisutnih duboko dojmio. * ♦ Vrlo se rado pridružujemo srdačnim čestitkama i željama, koje sa svih strana stižu novom nadrabinu. Dru Moricu Leviu, članu bos. herc. sabora. Nadamo se pouzdano, da će i u buduće postići lijepe uspjehe svojom velikom spremom i agilnim radom, kojega provejava Ijubav za židovstvo. Ponosni i zadovoljni smo, što je tako odgovorno mjesto nadrabina zapremio muž, koji je dorasao velikim zahfjevima današnjeg vremena. Bio rad dra M. Levia sretan i blagoslovljen.

Odlikovanja.

Sarajevo. Njegovo Veličaastvo podjelilo je generalnom stožernom liječni'.u g. drn. Ootiliebu Arnsteinu komiurni krst reda Franje Josipa sa ratnom dekoracijom. Banjaluka. Q. dr. W, Orlik odlikovan je vitešjcim krstom reda Fran e Josipa, te time dobio svoje peto edlikovanje.

Židovsкo pitanje.

Jedan njemački glas: Izjava dra Pavla Rohrbacha. Znameniti ovaj poznavalac Istoka i istočne Evrope izjavio se o položaju Židova u Rusiji i o židovskoj budućnosti u Palastini ovako: Po mom uvjerenju odlučan je momenat, tako u židovskom kao i nežidov>kom, a napose srednjoevropskom interesu, da se kod sklapanja mira prisili Rusija da zajamči Židovima zakonitn i zbiljsku ravnopravnost s ostalim državljanima. istina, danas je kao posljedica revolncije, podignuta ravnopravnost Židova u Rusiji. A!i ne smijemo zaboraviti, da su u Rusiji bili pogromi dulje vremena omiljelo sredstvo vlastodržaca da nezadovoljnu masu svrnu u smjer, koji je neopasan za vladu. Bilo bi dakle previše optimističko shvaćanje, da će sve te opasnoti i poteškoće biti uklonjene prvim zamahom revoluc je . . . Olavno je, da se istočnim Židovima dade u Rusiji sloboda života i rada, kako se ne bi medju njima pojavila inače sigurno očekivana težnja za zapadom, naročito za Njemačkom.Drugo je znatno pitanje, da li valja podupirati nastojanja oko seljenja vdikoga broja istočnih Židova u Palestinu. Ovaj je problem teško provediv s praktičnoga i političkoga stanovišta, premda čovjek mora već radi opće Ijndskih i kulturnih razloga, da sa simpatijom prati težnje Židova za Palestinom.— Prema onome što znadem ožidovskim poljodjelskim kolonijama u Palestini, rado dopuštam, da su se Židovi pokazali kao dobri kolonisti ondje, gdje su kao naseljenici postavljeni na vlastit: noge. Tamo, gdje su prilike povoljne, mogu se u velikom opsegu : njih načiniti seIjaci . . . Nema sumnje, da bi gospodarski procvat Palestine, pomoću novih židovskih naseljenika koristio i tamošnjem arapskom pučanstvu . . . Političke poteškoće leže u

držanju turske središnje vlade, koja prati s osobitim oprezom kolonizaciju nemuslimanskih elemenata . . . Ipak je pritjecanje novoga svježega pučanstva prijeka potreba zn budućnost Turske i preduvjet za snažni gospodarski, kulturni i politički prcporod zemlje. Pri tome mogli bi židovski naseIjenici vanredno koristiti Turcima, dakako pretpostaviv, da je njihov lojalitet uzvišen iznad svake sumnje . . . Turska je kroz stoljeća bila utočištem Židova sviju zemaIja. Ona ih je, za vrijeme najtežih progonstva, susrefala dobrohotno i tolerancijom, pa bi joj koristilo, kad bi i u buduće pridržalo ovo svoje držanje. Njemačkoj, kao saveznici Turske stalo je do vjernoga brzoga i jakoga preporoda, pa stoga imade razloga da pozdravi židovske emigracijone i kolonizacijone težnje. U tome smislu može palestinsko nastojanje Židova računati sa simpalijama cijele njemačke javnosti . . . Cini mi, se da s ovog gledišta. može palestinsko pitanje očekivati više od središnjih vlasti, nego li od entente, koja u posljednje vrijeme u raznim novinama i po političarima mnogo obećava . . . Ja ne vjerujem, da bi pobjeda entente mogla poslužiti židovskim interesima . . . Medjutim, ostane li Palestina turska, a ostane li opet Turska. u onoj političkoj konstelaciji, u kojoj je danas, to držim mogućim sistematsko i mirno ostvarenje palestinskih želja židovskoga naroda. Dakako, pod stijegom Turske i na temelju posveraašnje lojainosti židovskih gradjana u turskoj državi . . .

UPOZORENJE. Pošaljite odmah pretplatu i to samo na Banku za trgovinu obrt i industriju d. d. Zagreb, za tekući račun ~Židov“.

Poslije rada.

Slika iz geta od M. Melamed-a.

Umorni, izmučeni i uznojeni, blijeda lica, ostavljaju stotine radnika prostorije tvornica i rađionica. Crkvena ura udara šesti sat, i nekoliko časova zvuči nepreprekidno, kreštavo, zviždanje blizih i dalekih tvornica. Raste struja umornih i oslobodjenih, koji ispunjavaju uske pločnike ulica; usput nestaju u malenim kudicama, u tijesnim, uskim uiičicama, koje u polutami spuštajuće se noći sliče širom otvorenom satanskom ždrijelu, što zijeva prema izmučenim nakon teškoga posla kroz dugi dan umornim Ijudima. Na čas zanijemi ulica. Gotovo svi su već u stanovima. Ljudi se peru i presvlače; žene su pri vatri zaposlene priredjivanjem večere. Izmučeni otac malo se odmara i utažuje si čim god glad, onda baci pogled u posljednje dnevnike. 1 ako ga umor nije posve svladao, poigrava se s dječicom. Mali čeznuli su cijeli dan za dragim ocem; i sad ga ne puštaju, opkoljuju ga, grle ga i penju mu se na koljena, Ijube i dragaju ga i mole za jedan cent . . . A otac se osjeća sretnim, kad može da ispuni molbu svoje dječice. I naskoro opet oživljuje ulica. Uredan svjež, presvučen pojavljuje se svijet; mladi Ijudi u bijelim košuljama zasukanih rukava, sa glatko počešljanom kosom; mlade žene u bijelim izglatčanim haljetcima, lijepo počešljane, sa milim slatkim smiješkom na

usnama. Udobno se spuste na bijelim ka menitim stubama i čavrljaju. Stariji se manje brinu za svoju vanjštinu, obrišu si samo znoj i idu na ulicu, u bijelim izrezanim košuljama kratkih rukava; sporo lijegaju na ulični pločnik i udišu »svježi«, »čisti« zrak geta. Za njima pojavljuju se majke ša dječicom i dječjim kolicima, nastaje mješavina mladih i starih, malenih i velikih i živi, vri židovska ulica na večer poslije rada.

Najednom se stvori nasred ulice veći okrug. Sve Jđe bliže i gura se znatiželjno, da sazna, što se dogodilo. Opkoljeni veselim mnoštvom stoje tri siromašna Židova, ulična muzikanta, sa starim, zavinutim glazbalima i daju »slobodni ulični koncerat«. Jedan stariji, grbavi Židov sa gustom osijedom, okruglom bradicom svira na jednoj tamnosmedjoj klarineti, koia daje lude piskutljive glasove; dijugi, još stariji od prvoga, s malenim, crvenim žmirkajućim očima, svira ra đrugom glazbalu, neka vrst cimbala, sa tihim, punim glasovima ugodnog i slatkog zvuka, koji se baš ne slažu sa klarinetom. Treći, još mlad čovjek »dirigenta«, po izgledu jedan od one vrsti muzikanata, sa blijedim bolnim licem, svira na guslama; on naginje glavu malo na stranu i giblje ruku sa gudalom brzo gore i dolje. Na njem se opaža, da su gusle žalostivo glazbalo; a i držanje mu to izražava, jer on sve svoje osjećaje prenaša u gusle, a gusle govore u slatkim, mekim i bolnim molitvenim glasovima. Čini se, kao da guslač tuži i plače; Onda opet

jako i/oštro gibanje gudala, a gusle izvijaju snažne, prkosne glasove; kao otpor proti udesu, udesu jednog uličnog muzikanta, koji, kao sva njegova braća, živi u gorkom vremenu i beskrajnoj nevolji. Tako oplakuje muzikant svoju vlastitu nesreću, a ujedno daje izražaja nesreći cijele židovske ulice, i nesreći sve svoje sirpmašne braće . . . Ali mnoštvo oko njega, kojemu su vlastite brige i trpnje dojadile, kao da je' nezadovoljno, jer se tu i tamo čuju glasovi: »Nešto ugodnijega, veselijeg, dajte svirajte nešto veseloga!« I guslač stane, gleda sa svojim tamnim kratkovidnim očima na veliko mnoštvo Ijudi, što ga okružuje, i u njegovom blijedom licu zasja veselje. Osjeća se gospodarom mase, on vidi stotine u nj upiljenih očiju, i čini mu se, kao da ih sve ima u svojoj ruci; obuzme ga neko ugodno čuvstvo, i za čas razliježe se ulicom vesela slatka, čisto židovska melođija, . . . i postaje veselo i živahno. Ocevi i majke dižu djecu iz koljevki, Ijuljaju ih u zraku, pa i njih same zahvati želja da zaplešu. Najednom nestane onaj stariji Židov sa klarinetom i prepušta drugoj dvojici, da sami taj veseli komad do konca izsviraju, . . . a sam se umiješa medju Ijude, sa svojim masnim šeširom u ruci; Ijudi ga razumiju, oni su zadovoljni i daju . . . Padaju pojedini bakreni centi sa svih strana, a pri njihovom zvuku postaje guslač još veseliji, osjećajniji, i on širi zrakom slatko meke, vesele glasove. Odjednom nas-

BROJ 2.

«Ž 1 D 0 V< (HAJEHUDI)

STRANA 3.