Židov

Do ovoga časa ne znamo, hoće li ovaj članaku »H. d.« doista i kako će izaći, jer naš list već ide u štampu, nn iz saobraćaja L. Sterna sa urednikom »H. d.« zaključujemo, da će članak izaći tim više, što je urednik H. d. izjavio, da simpatizuje sa cijonizmom i da nije antisemita, te da se povremeni protužidovski ispadi H. d. imadu svesti dijelom ua neupućenost i ne. poznavanje židovskih prilika (Uredn. H. dnije znalo, što znači Purini i mislilo je, da. je to asimilantska zabava), a dijelom na kriva izvješća poput onoga L. K. Nadamo se, da će naši Židovi mešumedu Steineru svakom zgodom iskazati svoj prezir.

Maksimilijan Harden o cijonizmu.

Poznali njemački publicista H a r d e n napisao je u broju od 12, siječnja 1918. svog časopisa »Ž u ku nf t« opširan sastavak o cijonizmu pod naslovom: »Izmedju dva svijeta«. Sastavak sagradjen je prema najtočnijim informacijama, pa je svojini zaključcima, koji su za cijonizam vrlo povoljni, proizveo veliki dojalfi u cijeloj njemačkoj javnosti. Harden se osvrće naročito na deklaraciju engleske vlade, za koju veli. da je mesijanska poruka za milijune siromašnih Židova, a dan, kad je Velika Britanija izjavila, da će uložiti cijelu svoju državnu vlast za židovsku stvar, da će ostati neizbrisiv u svjetskoj povijesti. Što se tiče palestinskog zahtjeva židovskoga naroda, to drži Harden, da se može postići pristajanje svih naroda za ciljeve cijonističke politike: Predsjednik Wilson, koji se već prije odluke britanskog kabineta pokazao sklonim židovskim željama, dokazao je izborom nadsuca Brandeisa. (Židova i cijoniste) za pregovaratelja o mirovnim pitanjima, da će založiti silu Ujedinjenih država sjeverne Amerike za prava židovskog naroda. Ne može se očekivati prigovor niti od Rusije Trockija i Jofea, a niti od Rusije, koja je neprijatelj Turskoj, »Nijedna zapadna zemlja ne će zatvoriti cestu, koja vodi u novi Cijon« veli Harden, a niti „glava kršćanstva nije opomenula sebi duševno podredjene narode da treba zapriječiti krčenje ove ceste '. Govor, što ga je prigodom zauzeća Jerusolima, dan poslije Božića 1917, držao papa B e n ed i k t takodjer daje temelj uvje-

renju, da s ove strane ne će biti neprijateljstva prema cijonizmn. S cijonizmom bavi se Harden veoma iscrpljivo, te potkrepljuje svoje izvode mnogim citatima. Objektivno prikazuje ciljeve, metode i uspjehe cijonizma na području kulturnog i kolonizatornog rada, naročito u Palestini. S tim u savezu podvrgava kritici asimilaciji i anticijonističko držanje stanovitih krugova židovstva. Bavi se takodjer s pitanjem antisemitizma u Njemačkoj i s primjerima dokazuje rodoljubno držanje njemačkih Židova u ratu. na fronti i u zaledju. Na nekima područjima, kao što su organizacija naknade sirovina (Walter Rathenau) djelovanje pomoćne flote (direktor Ballin>, izradjivanje pomagala (prof. Wassermann), stekli su si Židovi nepromjenjivih zasluga za njemačku domovinu. Prave hrane za antisemitizam nemaj u NjemaČkoj. Pa ako bi je i bilo ~zar bi se time mogla ukinuti vrijednost onog čistog nastojanja, što hoće da stvori novom židovstvu domaju u zemlji praotaca, da spasi još za razvoj sposobne plodove stare kulture u baštu čovječanstva, kojemu je nasad Israelov nekoć dao ono što je po duši i umu nenadoknadivo". Vanredno je zanimljiv Hardenov komentar izjavi njemačke vlade o cijonističkom nastojanju: Nakon što se je izjavila ententa za cijonizam „odlučila je napokon i berlinska vlada da se milostivo prikloni cijonizmu/ Medjutim, izjava izvanjeg njemačkog ureda ne zadovoljava. Odziv u inozemstvu ne će biti povoljan i donijeti će novih pogrda Njemačka treba da izrazi svq/e simpatije za cijonizam snažnije i bez ograničenja, jer veli Harden: ~Kako je dosad bilo u Pale stini, tako ne smije, ne može i ne će ostati A u vlasti je Njemačke i niezina je dužnost da podupre novogradnju duha u Cijonul—

Države, narodi i cijonizani. Francuska vlada priznala pravo židovskog naroda na Palestinu: Sredinom veljače boravio je cijonistički prvak Nahum Sokolov u Parizu, te je pregovarao s francuskom vladom. O lome je priopćena službena nota, koja izvješćuje o primitku Sokolova kod minista Pichona i izjavljuje posvemašnju jednođušnost Francuske i En. gleske u pitanju židovske Palestine. Svečana izjava francuske republike, da priznaje

opravdanost cijonističkog nastojanja, novi je uspjeh cijonističkog pokreta. Talijanska službena izjava. Talijanski poslanik u Haagu, vojvoda dela Tonr Calvello, dao je slijedeću izjavu: „Ovlašten sam na izjavu, da talijanska vlada neograničeno pristaje uz deklaraciju ministra Balfoura o cijonističkom nastojanju i da je kraljevska vlada sklona osnutku nacijonalnog središta u Palestini". Palestinska komisija engleske vlade. Svrha je ove komisije 1.) Da bude veza izmedju Engleske uprave i židovskog pučanstva 2.) da preduzme sve što je potrebno za izgradnju židovske Palestine. U komisiji biti će zastupano rusko i američko židovstvo. Srbija i cijonizam. U Washiagton odaslana srbijanska" misija izrazila je simpatije srbijanske vlade i srpskoga naroda za osnutak narodne domaje za židovski narod u Palestini. Jermeni i Židovi. U novije doba zaredale su brojne izjave simpatije zastupnika jermenskog naroda za židovske narodne težnje. U jednom brzojavu jermenske revolucionarne federacije u Americi izražava se nada, da će oba posestrima naroda moći u skoroj budućnosti postati lučonoše kulture u pokrajinama prednje Azije, gdje je stojala kolijevka ljudske kulture i izjavljuje da jermenska narodna skupština izriče Židovima cijelog svijeta najiskrenije želje radi preporoda njihove rase u zemlji velikih predaka.

Pregovori s Rumunjskom i židovsko pitanje.

U sjednici carevinskog vijeća od 19. veljače upravili su zastupnici Slraucher, Kuranda i drugovi ministru predsjedniku interpelaciju, koja se tiče uspješnog obezbijedjenja posvemašnje gradjanske • političke emancipacije Židova u Rumunjskoj. U interpelaciji iznešene su ustanove berlinskog ugovora od 13. srpnja 1878., koje je Rumunjska prekršila na najperfidniji način i opisano je bespravno stanje židovskog pučanstva. S obzirom na činjenicu, da su započeli pregovori Austrougarske s rumunjskom vladom, stavljaju interpelanti ova pitanja: Je li Vaša Preuzvišenost pripravna posredovati kod Njegove Preuzvišenost! g. ces. i kr. ministra za izvanjske poslove, da se pri mirovnim pregovorima sa kralj

Purinska zabava židovske omladine.

Da odmah u kiatko označimo karakter te večeri: Preživjeli smo najprije nek .liko sati u uzvišenoj atmosferi, a onda u raspoloženju veselom i punom obijesti. Prvi dio priredbe, koncert sa svojim zvucima. izvirudim iz boii, potištenosti i nade, odgovarao je sadašnjem položaju židovskog naroda, koji u =ebi osjeća sna«e. da se stavi fioiično sa svojom kulturom u red s drugim narodima, ali mu tu još uvijek ne daju. Ne daju mu, da ovu kultum razvija u slobodi i na zemljištu, na kojem ju jedino može dovesti do nj.-nog savršenstva. Drugi dio priredbe: a zašto se baš sada ne bismo veselili, sada. kada je nakon dvije tisuće godina, kao nikad prije opravdana* nada, da će židovski narod moći u dogledno vrijeme opet da živi ondje i onako, kako to njegova duša želi, otkako ovisi o dobrohotnosti drugih naroda. Koncert je započeo „koračnicom židovskih radnik a‘- od Platona Brou-

noffa koju je ofsvirala domobranska glazba snažno i dostojanstveno, kako to zahtijeva. samosvijest, koja dolazi u njoj do izražaja Na to j gospojica Leohja Ogrodska operna pjevačica kr. hr atskog narodnog kazališta, otpjevala dvije pjesmice od Orossmana (riječi od Zuckcfrnanna ..Pjesmica geta“ i ~Rahei pjeva". Njen jaku lijepi i ugodni glas iznio je svi; čežnju prve i svu tamnu misterijoznost druge pjesmice, koju je nakon dugog pijeskanja ponovila, Vrla pijanistica, gospodja Elza H a n k i n. izvela je zatim ljupko ~Berceuse“ od Otopina i s puno čara baletnu glasbu iz opere „Alceste" od Oluck-Saint-Saena. Svoju kulminaciju postigao je koncerat u četvrtoj točki, kada je član hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, operni pjevač, gospodin Max Hankin, otpjevao Rubinsteinove pjesmice: „San" i ~Suza“, a zatim svojim ugodnim mekim glasom izvadjao potresnu melodiju Koi nidreja. Ova je pjesma otpjevana tako, da se jedva može zamisliti bolja izvedba, pa je ganui« i Židova i ne-

Židova. Tada je i najokorjeliji asimilant morao oćutjeti, da ga još uvijek veže njegov osjećaj na židovstvo. Nagradjen gromkim pljeskom ponovio je g. Hankin Kol niđrei. Jednako, ako ne snažnije zaorio je pijesak i iza opetovanja ove prave židovske melodije. Gospojica Micika Schon pokazala je u petoj točki svoje umijeće, odgodivši na gusiama ~L.a Folia" od Corelli Leonarda, te dodavši, odazivajući se dugom odobravanju općinstva još dvij židovske narodne pjesmice. Svojim sjajnim sviranjem pružila nam je veliki umjetnički užitak. Pjevanjem gospojice Ogrođske ispunjena je šesta točka. Pjevala je dvije židovske narodne pjesmice: prvu „Pobeerec 1 u jevrejskom, drugu „Uspavanka" u židovskom jeziku. Potonju je gospojica Ogrodska s toliko osjećaja i milja otpjevala, da ju je morala ponoviti. Nakon što je još gosp. Hankin otpjevao s velikim uspjehom ariju Eleazara iz „Židovke", dodao je iz Rigoletta „Nestašan vjetrić je . . .“ sto je morao ponoviti. Na koncu koncertnog pro-

BROJ 5

»Ž IDOV. HAJ’HUDI)

STRANA 3.